Nacisti
Shutterstock
Nacisti

Shutterstock

Foto: Shutterstock

Tokom francusko-pruskog rata 1871. Francuzi iz opkoljenog Pariza pokušali da golubovima pozovu pojačanje, ali nijedan golub nije stigao na odredište, jer su Prusi imali posebno obučene jastrebove. Između dva svetska rata, golubarstvo kao sportska aktivnost se razvijalo širom sveta i bilo je izuzetno popularno u Holandiji, Belgiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nemačkoj i Sjedinjenim Državama.

Hajnrih Himler, koji je započeo svoju karijeru kao neuspešni vlasnik živinarske farme, bio izuzetan ljubitelj golubova i fanatičan pratilac svim pticama. Kada su nacisti preuzeli vlast, Himmler je posle nedelju dana pokušao da postane predsednik Nemačkog saveza za golubove, pokušavajući da gurne golubove u sve naručje vojske. Tokom njihovih pobedonosnih vojnih kampanja u Poljskoj, Danskoj, Norveškoj, Holandiji, Belgiji i Francuskoj, sve nemačke vojne grane su, između ostalih sredstava korišćenja, koristile golubove pismonoše.

Britanske oružane snage imale su oko dve stotine hiljada golubova, a u okupiranim zemljama sport sa golubovima je bio veoma razvijen, pa je Nemcima odmah bilo jasno da će biti teško zaustaviti komunikaciju između Engleske i zemalja pod njihovom kontrolom.

Francuski, belgijski i holandski pripadnici golubarskog pokreta poslali su Britancima informacije o nemačkim odbrambenim položajima atlantskog bedema, vojnim utvrđenjima, brojevima trupa i njihovom moralu, razmeštajući pojedinačne jedinice, fabrike koje proizvode ratni materijal i šifre koje će se koristiti u njihovim radio vezama.

golub

Shutterstock

Foto: Shutterstock

Pošto pretnje plakatima nisu preterano urodile, Nemci su, na primer, ubili nekoliko francuskih golubara koji su pustile svoje ptice iz kaveza i istovremeno ponudili nagradu od oko dve hiljade evra današnjeg novca svima koji uhvate goluba sa porukom. Takođe su koristili franko-prusku metodu i distribuirali jata jastrebova duž obale Atlantika, a Herman Gering, koji je bio i vođa Reichjagermeistera - vođa Nemačkog lovačkog saveza - takođe je angažovao svoje najbolje lovce na ptice u akciji.

Uništavao je sve više britanskih ptica i pokreta otpora, ali informacije su i dalje curile. Prvu opsežniju akciju protiv golubova pokrenuo je vojni guverner okupirane Belgije, general Aleksander fon Falkenhauzen, a njegovom eksplicitnom uredbom svi golubovi su zaplenjeni, uz obećanje da će oni biti vraćeni nakon završetka rata. Hiljade prvoklasnihgolubova završilo je u tzv logoru za ptice Steenbergen Vehrmachtshok.

Za razliku od pripadnika pokreta otpora u Francuskoj i Belgiji, čije su se aktivnosti uglavnom odnosile na prijavljivanje špijunskih informacija saveznicima, distribuciju letaka anti-nacističkog sadržaja, pisanje parola po zidovima, sabotiranje fabrika i prekidanje telefonskih žica, Nemci su imali ozbiljnih problema sa holandskim pokretom otpora.

Uprkos snažnom nacističkom pokretu Antona Muserta u Holandiji, koji je imao više od sto hiljada pripadnika i još više simpatizera, a čak trideset hiljada Holanđana dobrovoljno se pridružilo vojnicima SS-a Vafen, istovremeno je postojao izuzetno dobro organizovan pokret otpora, koji je pored davanja važnih informacija saveznicima, likvidirali nemačke zvaničnike i nacističke kolaboracioniste, sabotirali vojne instalacije i imali jaku mrežu sakrivanja i zaštite članova jevrejske zajednice.

Nemci i saradnici Muserta nisu se osećali bezbednim u svojim domovima, a oružani sukobi su bili sve učestaliji, a ubrzo su se pojavile i jedinice manje naoružanih pokreta otpora, koje su padobranima dobijale ljude, hranu, novac i druge potrebne zalihe. Postupci Holanđana bili su toliko nepredvidivi da ih policajci Gestapo i Muserta nikako nisu mogli da zarobe. Tako da bi se gotovo svake večeri leš nemačkog oficira ili vojnika nalazio u šumi, a da niko nije znao kako je tamo stigao. Tek posle rata nađene su mlade zgodne devojke, provokativno obučene, kako bi zavele Nemce i odvele ih u šumu, gde bi ih potom likvidirale. Novoimenovani šef Gestapa u Holandiji, SS-Obergrupenfihrer Hans Albin Rauter, koji je bio direktno odgovoran Himleru, odlučio je da se uhvati u koštac sa problemom. Rauter je odmah osnovao SS brigadu koja se bavi isključivo golubovima.

Prvo je izdao naredbu za ubijanje svih divljih golubova, kojima su sa oduševljenjem prisustvovali holandski državljani kojima je zbog ekstremnog nedostatka hrane bio potreban svaki mogući protein, uključujući i golubove. Istovremeno, izdato je naređenje svim uzgajivačima golubova da prijavljuju svoje ptice, koje su potom uredno obeležene. Svaki golub dobio je svoju karticu, jedan prsten bio je na ptičjoj nozi, a drugi, identičan, uredno je smešten u dosije sa svim ličnim podacima ptice, kao što su otisak stopala, boja perja, oči itd. Svi vlasnici četrdeset četiri hiljade golubova su dobili striktno naređenje da drže svoje ptice u kavezima i njihovi ljubimci bi mogli ponovo da lete u slavu nemačke pobede.

vojnik

printscreen

Foto: printscreen

Dva meseca kasnije, kada su se strastveni ptičari, čiji su golubovi osvojili Svetske kupove, nadali da će spasiti svoje ljubimce, stigla je zastrašujuća naredba. Prema njenim rečima, vlasnici su morali da ubiju svoje golubove i, kao dokaz, da donesu odsečenu nogu goluba u prstenu i pripadajuću percepciju u kancelariju SS. Nekoliko uzgajivača golubova počinilo je samoubistvo jer nisu mogli ubiti svoje kućne ljubimce, dok su se drugi borili da ne izvrše naredbe njemačkih okupacionih vlasti.

Nakon toga je usledila detaljna poređenje predatih nogu sa odgovarajućim karticama, a vrlo brzo je otkriven broj golubova koji nisu predati, kao i predate noge koje ne odgovaraju otiscima na kartici. Naravno, vlasnici ovih golubova uhapšeni su odmah, a nakon kratkog i efikasnog ispitivanja pripadnika Gestapa, otkrili su njihove veze u pokretu otpora i tako je krug hapšenja počeo da se širi. Za kratko vreme, skoro ceo holandski pokret otpora bio je u rukama Nemačke, pa je Rauter morao da izgradi dodatno krilo u zatvoru Sheveningen, da primi toliko zarobljenika. Među uhapšenima bio je i jedan od vođa pokreta otpora, katolički sveštenik Josef Raskin, koji je slao golubove s golubovima na nemačke položaje.

Raskin je u vrlo kratkom roku likvidiran, kao i većina pripadnika pokreta otpora. Sama akcija nanela je holandskom pokretu otpora takav udarac da se nisu oporavili do kraja rata. Ne samo da se pokret nije oporavio, Nemci su dobili sve šifre, pa su saveznicima dali lažne podatke, pa su bacili hiljade tona bombi u prazna polja. U isto vreme, padobranima su pripali američko i britansko oružje i duge zalihe, tako da su nakon dužeg vremena nemački oficirski klubovi pušili Camel i pili PDV 69 i Džoni Voker, a njihove ljubavnice su nosile američke najlonke na zavist drugih žena. Pored toga, Saveznici nisu bili obavešteni da se nemačka vojska potpuno raspustila kada su se njihove snage približile Holandiji, tako da je, ustvari, jedna desetina bila dovoljna da okupira čitavu zemlju.

Ali oni su ostali na svojim položajima, a Nemci su se nakon konsolidacije vratili na početne položaje. Takođe, tokom napada u Arnhemu ili operaciji Market garden, Britanci i Amerikanci nisu imali pojma da im se na putu nalazi nemačka oklopna divizija i bili potpuno poraženi. Jevrejsko stanovništvo od oko sto četrdeset hiljada ljudi, koje je pokret otpora uspešno sakrio, takođe je skoro potpuno uništeno. Zahvaljujući Rauterovoj akciji, koji je nakon završetka sukoba bio obešen u Sheveningenu, ratni zločinci, Nemci su ostali u Holandiji do kapitulacije u maju 1945., usled čega je dvadeset dvoje umrlo od gladi tokom zime 1944. do 1945. godine. Danas se dan Rauterove odluke u Holandiji slavi kao dan „odbijenih golubijih nogu“, dok je u Himler izbačen iz svih registara Nacionalne federacije golubova, iako je bio njihov dugogodišnji predsednik. Za razliku od Holandije, golubarska veza je i dalje funkcionirala prema Francuskoj i Belgiji, što je značajno doprinelo pobedi saveznika.