Varšavski jevrejski ustanak
Youtube/Printscreen
Varšavski jevrejski ustanak

Youtube/Printscreen

Varšavski jevrejski ustanak, Foto: Youtube/Printscreen

Kada se govori o ustanku u Varšavskom getu obično se misli na period koji je trajao od 19. aprila do 16. maja 1943. Ipak, prva pobuna počela je zapravo ranije, tačnije na današnji dan - 18. januara 1943. godine.

Tog dana dogodio se prvi pravi oružani ustanak protiv nemačkih okupatora. Očekivano, na jevrejskoj strani bilo je puno više žrtava nego na nemačkoj, ali, januarski ustanak uspeo je barem donekle da zaustavi deportacije u logore smrti.

Većina boraca iz dve grupe - Jevrejska borbena organizacija i Jevrejska vojna unija - bili su svesni da odlaze u smrt i da njihova borba protiv nacističkih snaga ne može biti uspešna (tek deo njih imao je kod sebe vatreno oružje), ali učinili su to iz prkosa, ponosa, ali i kao protest protiv sveta koji ne reaguje.

Ustati i izboriti se za vlastitu smrt... Pakao je izbio na površinu sveta u zidinama jednog smrvljenog grada
Poljaci su svakako imali velike ekspanzionističke ambicije, ali može se reći i kako je to bio "napad kao najbolja odbrana" jer da su čekali sigurno bi Lenjin dao naredbu da se pregazi Poljska i krene dalje prema Evropi gde su brojni komunistički pokreti samo čekali na trenutak ustanka.

Poljska dugo čekana nezavisnost je pak jedva spašena, iako ne zadugo...

U periodu od rata sa SSSR-om do Drugog svetskog rata situacija je bila "relativno mirna" - ako zanemarimo atentat na prvog poljskog predsednika Gabrijela Narutowicza 1922., kao i vojni državni udar 1926. godine!
Ekonomski, Varšava se dobro razvija, 1925. broji oko milion stanovnika. Otvara se aerodrom, a gradi se i metro (ali nisu stigli da ga izgrade pre izbijanja Drugog svetskog rata).

Poljaci su, kako smo videli, odmah nakon ponovnog stvaranja države 1918. krenuli s ekspanzijom iste strahujući da bi po njih ponovo moglo doći "Nemačko i Rusko carstvo" - strahovi su im bili i te kako opravdani. 23. avgusta 1939. SSSR i nacistička Nemačka, Staljin i Hitler, potpisuju sporazum Molotov–Ribentrop (naziv dolazi od tadašnjih ministara spoljnih poslova, nemačkog Joakima fon Ribentropa i sovjetskog Vjačeslava Molotova) o ne-napadanju, ali isti ima i jedan tajni protokol o "podeli sfere uticaja" - posebno o podeli Poljske!

Zanimljiv detalj - iako je kružila glasina da su Hitler i Staljin dogovorili podelu Poljske to je kroz celi rat bila samo glasina da bi se tek za vreme Nirnberškog procesa 1945. otkrilo da je "tajni protokol" i te kako bio stvaran!

U skladu sa "dogovorom" Nemačka je pokrenula invaziju na Poljsku 1. septembra 1939., a SSSR 17. septembra. Oko milion poljskih vojnika suočilo se s invazijama, ali slomljeni su na oba fronta. Hitler je poslao oko 1,5 miliona vojnika, a Staljin oko 500,000.

Gotovo od prvih sati invazije Varšava (koja je bila tajnim sporazumom "dodeljena" Hitleru) se našla na meti žestokog bombardovanja od strane nemačkih vazdušnih snaga (Luftwaffe). 13. septembra već počinje opsada grada, a 24. septembra čak 1,150 nemačkih vojnih aviona bombardovalo je grad.

Opsada će trajati do 28. septembra kada se Varšava predaje. Oko 18,000 civila biće ubijeno u nemačkom bombardovanju grada. 10% zgrada je potpuno uništeno, 40% oštećeno. Oko 140,000 poljskih vojnika postali su nemački ratni zarobljenici.

Staljin je do početka oktobra već porazio poljsku vojsku na istoku zemlje te je taj deo integrisan u SSSR (najveći grad pod sovjetskom kontrolom bio je Bialystok).

U istom "talasu" SSSR je preuzeo i delove Finske (nakon Zimskog rata), anektirao je Estoniju, Litvaniju i Letoniju, kao i delove Rumunije. Invazija na Poljsku se argumentovala kao tobožnja zabrinutost za etničke Ukrajince i Beloruse.

I tako je Poljska još jednom prestala da postoji na karti Evrope, svega 20-ak godina nakon što se "pojavila". Tu su i dalje Poljaci, ali i veliki broj njih će nestati za vreme strašne okupacije s jedne i druge strane. Sovjetski NKVD je odveo na stotine hiljada Poljaka iz istočne Poljske u Sibir i udaljene delove SSSR-a u sklopu četiri velikih deportacija. S obe strane okupacije trajala je velika represija, a Sovjeti će ostati u istočnoj Poljskoj do leta 1941. kada je Hitler odlučio da prevari Staljina - prekršio je Molotov-Ribentrop sporazum i krenuo u napad na SSSR (operacija Barbarosa) pri čemu je cela Poljska pala pod nemačku okupaciju.

Koji je bio Hitlerov plan za Varšavu? Zlokoban - doneo je odluku kako Varšavu treba u potpunosti uništiti, do temelja, i na tom mestu sagraditi novi nemački grad koji bi se zvao "Neue deutsche Stadt Warschau". Odmah po zauzimanja grada su i krenuli s tim planom. Zatvorene su sve više škole, a ljude su počeli masovno da deportuju u konc-logore. Hiljade stanovnika su smaknuli u obližnjim šumama (Kampinos i Kebati).

Na prostoru grada nacisti su organizovali tzv. "lapanke" (od poljske reči "lapač" za "hvatanje") - bila je to brutalna praksa koja se svodila na to da se nacisti odjednom pojave na nekom mestu s puno ljudi, recimo na železničkoj stanici, i privedu sve civile i prolaznike koji se tamo zateknu. Sve ih zatim prebace u konc-logore i radne kampove po Nemačkoj. Ovakve brutalne prakse izvodili su i drugde na okupiranim teritorijama, ali nigde ne u meri kao u Poljskoj.

Za vreme nacističke okupacije Varšave svakako će u sećanju ostati strašni Varšavski geto - najveći jevrejski geto na prostoru okupirane Evrope u Drugom svetskom ratu. Nemačke vlasti su ga uspostavile u novembru 1940. godine - tamo, na prostoru od svega 3,4 kvadratnih kilometara prebačeno je više od 400,000 Jevreja. Odatle su prebacivani u nacističke konc-logore i mesta masovnih ubijanja, ali znatan broj ih je preminuo u samom getu od gladi.

Pred izbijanje Drugog svetskog rata Poljska je bila najveći jevrejski naseljeni centar u Evropi. Većina ih je živela u urbanim sredinama, naročito u Varšavi koja je bila centar jevrejskog društvenog, kulturalnog, političkog i verskog života. U vreme nemačke invazije 1939. u Varšavi je živelo oko 370,000 Jevreja, odnosno oko 30% stanovništva tadašnjeg grada.

Na prostoru Poljske bilo je oko 600 židovskih geta. Kada je na red u proleće 1940. došla i Varšava nacisti su tamošnjoj populaciji perfidno rekli kako je geto nužan zbog kontaminiranja tifusne groznice koja se navodno širila kroz delove grada naseljene Jevrejima. Uskoro su u njega počeli da dovode i Jevreje iz okoline Varšave.

Teoretski geto je upravljao sam sobom kao posebna administracija, ali zapravo je sve bilo pod kontrolom nacista. Govorimo o oko pola miliona ljudi na jednom skučenom prostoru - uz teške napore pokušali su koliko toliko da organizuju "normalan" život, vodile su se škole, čak i kulturalne ustanove (iako je većinom sve delovalo ilegalno i "podzemno").

Uslovi su bili strašni - zbog hronične nestašice svega, naročito hrane, bilo je gotovo nemoguće pokrenuti ekonomiju i nekakvu zaposlenost (a znatan deo radio je, doslovno kao roblje, u nemačkim fabrikama oružja). Zastrašujući je podatak da je dnevna porcija hrane za Jevreje u getu 1941. iznosila svega 177 kalorija po osobi (u poređenju sa 699 kalorija za druge Poljake i 2,613 kalorija za Nemce).

Jedina hrana koja je ulazila u geto bila je ona koju su dostavljali Nemci, a reč je o hrani najnižeg kvaliteta - suvi hleb, odbačeni krompir, brašno, repa, griz i strogo ograničene mesečne isporuke margarina, šećera i mesa.

Uslovi su, svakako, od inicijalno teških postajali sve gori i gori. U početku pojedinac, pod uslovom da je imao dovoljno novca, mogao je čak i da kupuje hranu i druge stvari unutar geta. Kroz geto je čak vozio i tramvaj. Ali, uskoro su ti uslovi postali puno teži, a nacisti su malo po malo donosili sve stroža i stroža pravila po pitanju šta se sme, a šta ne.

Ljude su iz geta odvodili sve češće. Kako su uslovi postajali sve teži ljudi su počeli doslovno da umiru na ulicama od gladi. U leto 1942. iz geta je 254,000 ljudi odvezeno u Treblinku, kamp za istrebljivanje.

Uvidevši da spasa nema i da jedino što im još preostaje je pokušaj pobune, na prostoru geta formirale su se dve borbene organizacije - Jevrejska borbena organizacija (ŽOB) i Jevrejska vojna unija (ŽZV) - iste su počele da grade bunkere, tajno nabavljaju oružje i eksplozive, pripremajući se za otpor za koji su znali da će najverovatnije završiti njihovom smrću.

19. aprila 1943. krenuo je ustanak u Varšavskom getu. Žestoke borbe trajale su oko mesec dana, do 16. maja kada su nacističke snage slomile otpor. Oko 13,000 Jevreja poginulo je za vreme ustanka dok je s nemačke strane broj žrtava bio oko 150. Jedini preživeli komandant ŽOB-a, Marek Edelman, poručio je kako je motivacija za borbu bila "odabrati mesto i vreme naše smrti".

Ustanak u Varšavskom getu bio je najveća pobuna Jevreja za vreme Drugog svetskog rata.

Adolf Hitler

Printscreen/Youtube

Adolf Hitler, Foto: Printscreen/Youtube

Nemci su se "borili" protiv jevrejskog ustanka tako da su palili celi geto, zgradu po zgradu, na kraju potpuno demolirajući ga u maju 1943. Imajući u vidu koliko su Jevreji u getu bili nadjačani pravo je čudo da su uspeli da izdrže čak mesec dana. Ukupno je na prostoru geta ubijeno oko 300,000 ljudi. Gotovo svi koji su za vreme ustanka bili tamo su ubijeni, osim onih koji su uspeli da se sakriju ili da pobegnu.

Većina Jevreja iz Varšave koji su preživeli rat bili su oni koji su već u ranim fazama pobegli s nacističke okupacije u sovjetsku okupaciju.

Nakon što su ugušili ustanak u Varšavskom getu, koji je zauzimao veći deo starog grada, došla je odluka da se grad uništi, do temelja. U toj zločinačkoj misiji učestvovali su posebni odredi nemačke vojske - "Verbrennungs und Vernichtungskommando" (Odredi za paljenje i uništenje).

Metodički su rušili zgradu po zgradu, sve, čak i zidove koji bi ostali da stoje. Čak i kada se sovjetska vojska približavala gradu (u međuvremenu je Crvena armija razbila nemačku vojsku i kretala se prema zapadu) ovi su još "radili" na tome...