Gej brak, mladoženja
Profimedia.rs
Gej brak, mladoženja

Profimedia.rs

Ilustracija: Profimedia.rs

Koliko god da se naučnici poslednjih decenija slažu u svojim tvrdnjama, običan narod se i dalje pita da li je homoseksualizam bolest ili stanje. Neki veruju čak i da je to voljno odabrana seksualna orijentacija.

 - Danas više nema sumnje da za mušku homoseksualnost postoji gen. Ti geni su se održali u ljudskoj populaciji, jer povećavaju reprodukcijsku sposobnost žena, pa su evolucijski korisni. Homoseksualci se rađaju s tim svojstvom, a homofobi su u velikom procentu zapravo prikriveni homoseksualci - objasnio je uz uverljivu argumentaciju u svom predavanju u Zagrebu Robert Trivers, dobitnik nagrade Kraford prajz, koja se smatra Nobelom za biologiju.

U izlaganju kojim je pokrio više različitih tema, od feminizma do ubistva iz časti, a u kojem ni u jednom trenutku nije manjkalo zabave i duhovitosti, Trivers je objasnio kako su naučnici došli do navedenih otkrića, piše Index.

Previše da bi bilo slučajno

U uvodu u izlaganje o homoseksualnosti i homofobiji, Trivers je napomenuo da statistike pokazuju da je gen za homoseksualnost prisutan kod oko tri odsto populacije u SAD-u. To je previše veliki procenat da bi se mogao objasniti samo slučajnim mutacijama - u tom slučaju javljao bi se kod jedne od 10.000 ili čak 50.000 osoba.

Žene su homoseksualne u nešto manjem procentu od dva odsto. Međutim, one su u seksualnosti više fleksibilne, više biseksualne. Kod njih za sada još nije otkriven gen koji bi bio povezan s njihovom homoseksualnošću. Ako je neka žena lezbejka, postoji povećana verovatnoća da će joj sestra takođe biti lezbejka. Ali budući da su obe odrasle u istoj porodici, teško je razlikovati da li je uzrok te povećane verovatnoće u genima ili u društvenom okruženju. To je jedina korelacija koja je za sada utvrđena.

S druge, muške strane, postoje snažne veze s drugim rođacima koji nisu odrasli u istoj porodici.

Homoseksualnost životinja

U raspravama o homoseksualnosti važno je da se naglasi da ona postoji i u drugim vrstama, kod životinja. Trivers je tu činjenicu demonstrirao kroz dva primera, koji su dokumentovani još pre više od 30 godina.

Jedna od tih vrsta su galebovi. Naučnici su svojevremeno otkrili da u nekim njihovim gnezdima može da bude po više od tri jaja, a poznato je da ih oni inače izlegu najviše tri. Uobičajeno se to događa svaki drugi dan. Suočeni s anomalijom, naučnici su odlučili da označavaju jaja i utvrdili su da se pojavljuju svaki dan. Na kraju se pokazalo da su u takvim parovima obe ptice legle jaja, odnosno da se par sastojao od dve ženke koje je inače kod galebova jako teško razlikovati od mužjaka.

Zanimljivo je, takođe, da su lezbejke galebova imale seksualne odnose u kojima su se smenjivale u ulogama, odnosno u tome koja će biti gore, a koja dole. Poređenje lezbejskih parova s heteroseksualnim pokazale su da je procenat mladunaca koji se uspešno izlegu i odrastu bio manji kod lezbejskih parova, nego kod heteroseksualnih, u odnosu od 60 naspram 20.

Slična pojava homoseksualnosti zabeležena je i kod šimpanza i njihovih manjih rođaka bonoboa. Govoreći o njima, Trivers je demonstrirao svoju izuzetnu duhovitost i slobodu ležerno opisujući različite neobične navike u seksualnom ponašanju velikih majmuna s kojima delimo zajedničke pretke.

Gen koji prenosi majka

Dve navedene studije - da je homoseksualnost previše učestala da bi se mogla smatrati devijacijom u ponašanju ili posledicom slučajne mutacije, kao i da postoji u drugim vrstama, navela je naučnike na zaključak da bi verovatno mogla da bude genetski uslovljena.

Trivers je objasnio da su do sada otkrivena dva gena za koje se smatra da su povezani s muškom sklonošću ka homoseksualizmu. Jedan se nalazi na hromozomu 8, a drugi, gen Xq28, čiji je signal posebno jak, na polnom hromozomu X. Naučnici su do ovog gena došli tako što su prvo uočili da postoji velika verovatnoća da se homoseksualnost prenosi preko majčine strane. Zato su uzeli dvojicu gej braće i analizirali njihove X hromozome, jer se oni nasleđuju isključivo od majki. Uticaj gena Xq28 je potvrđen kroz više istraživanja i konačno kroz velike metaanalize svih istraživanja. Ona su pokazala da će u rodbini gej muškaraca, kod njihove braće, ali i kod muških članova porodice s majčine stranebiti značajno povećana verovatnoća prisustva gena Xq28. Taj gen ni na koji način ne utiče na žensku polnu orijentaciju.

Kako je "homoseksualni gen" koristan?

Nakon što je potvrđeno da je gen Xq28 snažno povezan s homoseksualnošću, naučnici su pokušali da vide na koji način on može da bude koristan, jer je logično zaključiti da ima neku značajnu funkciju kada je preživeo prirodnu selekciju i proširio se u populaciji. Drugim rečima, da bi njegov opstanak bio evolucijski opravdan, morao bi da bude evolucijski više koristan nego štetan. Pošto žene imaju dva hromozoma X, a muškarci samo jedan, jasno je da će se eventualan pozitivan efekt gena Xq28 na hromozomu X kod žena snažnije ispoljiti nego kod muškaraca, jer X dvostruko duže vremena u evoluciji provodi u telu žena. Iz toga proizlazi da je dovoljno da korist od gena Xq28 kod žena bude tek nešto veća od polovine reprodukcijske štete koju prouzrokuje u muškoj populaciji, da bi njegov opstanak bio opravdan, odnosno da bi se širio.

Sledeći korak u istraživanju gena Xq28 bio je pokušaj da se utvrdi da li ima li pozitivan efekt na reprodukciju žena. Rezultati su pokazali da će majke, bake i tetke homoseksualaca, kada se isključe svi drugi uticaji, imati viši reprodukcijski uspeh u preživljavanju potomstva od onih heteroseksualnih. Podrobnije studije su pokazale da su one bile plodnije, da su imale manje komplikacija u trudnoći, da su zabavnije, srećnije i opuštenije. Stoga je hipoteza, rekao je Trivers, da su takve žene, koje nose Xq28, muškarcima privlačnije. Pretpostavlja se da gen Xq28 deluje u materici, što znači da se muški homoseksualci rađaju kao homoseksualci, suprotno tezama konzervativnih hršćana koji s tim imaju problem.

Zanimljivo je da statističke analize homoseksualnosti takođe pokazuju i jedan drugi efekt - da će verovatnoća da neko bude homoseksualac rasti s brojem starije braće i to za 30 odsto.

- Kada sam držao predavanje studentima rekao sam im – opustite se, jer nisam hteo da se boje. Ako imate petero braće opustite se. Vaša verovatnoća je upravo porasla sa 2,6 na 5 odsto - objasnio je Trivers.

Taj efekt mogao bi da ima neke veze s razvojem antigena majki na prisutnost hromozoma Y u telu, jer ga žensko telo doživljava kao strano. Antigeni bi na neki način mogli da feminizuju muško dete u materici, ali do danas još nije razjašnjeno kako bi taj mehanizam mogao da funkcioniše – da li majke zbog takvog antigena stvaraju više ili manje testosterona, odnosno više ili manje estrogena.

Trivers je takođe utvrdio da je najbolji pokazatelj da je muško dete homoseksualne orijentacije to što će ga vrlo rano u detinjstvu privlačiti ženske igračke.

Homofobi su prikriveni homoseksualci

U drugom delu izlaganja o homoseksualnosti Trivers je predstavio istraživanja koja su otkrila da su homofobi često zapravo prikriveni homoseksualci.

- Homofobija je pogrešan naziv, jer znači strah od homoseksualaca, dok se zapravo radi o agresiji - objašnjava.

Pročitajte još:

Ovu tezu o prikrivenoj homoseksualnosti prilično je uverljivo potvrdila studija provedena na Univerzitetu u Džordžiji. Naučnici su istražili heteroseksualce koji su tvrdili da nikada nisu imali homoseksualna iskustva, ni fantazije, pa čak ni misli.

Prema reakcijama na homoseksualnost podelili su ih u dve grupe – homofobe i one koji to nisu. Onda su im prikazivali heteroseksualne, lezbejske i homoseksualne erotske filmove i merili polno uzbuđenje na temelju dimenzija penisa. Rezultati su pokazali da su lezbejski filmovi značajno uzbudili heteroseksualce, tek nešto manje od heteroseksualnih. Homoseksualni filmovi na njih praktično uopšte nisu delovali. Ali homoseksualni filmovi uzbudili su homofobe podjednako kao što su lezbejski filmovi uzbudili heteroseksualne muškarce.

- Ovo je naš homofob - rekao je Trivers pokazujući na slajdu grafikon vremenskog rasta u odnosu na dimenzije penisa.

- Penis počinje da mu raste. Nastavlja da raste do iste mere kakvu ima učinak gledanja dve žene kako vode ljubav na heteroseksualce. A to je čovek koji iskazuje neprijateljstvo prema homoseksualcima! Na pitanje koliko su se uzbudili, pet od šest učesnika je dalo tačan odgovor. Jedino homofob nije dao tačan odgovor, jer je porekao da se uzbudio i da mu se penis povećao - objasnio je Trivers uz smeh u sali.

Tumačenje ove pojave je da ljudi nesvesno poriču vlastitu homoseksualnost da bi je projektovali na druge i delovali agresivno prema njima, jer im se ta vlastita osobina ne sviđa. Takav nastup takođe deluje i kao dobra kamuflaža.

- Sigurno ste čitali o onom muslimanu koji je otišao u homoseksualni klub u Orlandu i ubio 51 osobu... Pokazalo se da je to čovek koji je posećivao klub i to ne samo da bi isplanirao kako će ubiti maksimalan broj ljudi. Iz priča ljudi je zaključeno da je imao odnose s drugim gostima kluba - rekao je Trivers.