Staljin
Shutterstock
Staljin

Shutterstock

Staljin, Foto: Shutterstock

Staljin je tokom svoje vladavine imao od tri do čak 20 dvojnika, a u grobu, u kojem je sahranjen iza Lenjinovog mauzoleja kod zidina Kremlja, leži zapravo jedan od tih dvojnika, i to zato što je telo jednog od najvećih monstruma 20. veka kremirano kako bi se uklonili tragovi trovanja.

Ovo je sažetak dokumentanog filma “Nedorečene tajne Kremlja”, koji je jednom prilikom emitovan na ruskoj javnoj televiziji. Beskrupulozni diktator i danas, gotovo 70 godina nakon smrti, privlači pažnju, razbuktava maštu i fantaziju.

Istoričar Valerij Malovani u filmu iznosi podatke o najmanje “tri Staljinova dvojnika” koji su se “koristili” za razne prilike. Varlen Strongin, autor knjige o Staljinovim dvojnicima, tvrdi da je jedan od njih, izvesni Rašid, čak nastradao u “fiktivnom atentatu”.

Druga dvojica su glumac Semjon Goljdštab i Jevsej Lubicki. Goljdštab se proslavio ulogama “velikog vođe” na filmu i u pozorištu. On je, tvrdi Malovani, bio iskorišćen na sahrani Kirova gde je zamenio Staljina zbog dojave o “novom atentatu”. Sam glumac, koji je umro 1971. godine, nikada to nije potvrdio. Ipak, najpoznatiji je navodno bio Lubicki koji je nakon Staljinove smrti prognan u pustopoljine Kazahstana gde je doživeo duboku starost.

U tom filmu neki ozbiljniji ruski istoričari, poput poznatog Jurija Žukova, odbijaju i pomisao na dvojnike. Žukov kaže da je Staljin, kao i svaki diktator, bio prilično paranoičan i sigurno nije koristio dvojnike. Staljin je sve voleo da ima pod kontrolom, a dvojnik bi mogao nešto da "lupi" ili bi neko mogao da ga iskoristi za svoje ciljeve, smatra Žukov.

- On nikome iz svog najbližeg okruženja nije sasvim verovao, a pogotovo toliko da im sam omogući da ga onda "‘zamene" dvojnikom - ističe i istoričar Dmitrij Liskov.

Njihov kolega Anatolij Utkin kaže kako je neosporno da je Staljin, kao i neki drugi državnici poput britanskog ratnog premijera Vinstona Čerčila, imao dvojnike, ali samo da zavaraju trag neprijatelju (pogotovo tokom Drugog svetskog rata) ili da ga zamene prilikom nekih dosadnih protokolarnih dužnosti kao što je višesatno stajanje na hladnoći ili vrućini na tribini mauzoleja na Crvenom trgu toekom raznih parada.

- Priča da je u kovčegu dvojnik, a ne pravi Staljin traje još od sredine 50-ih, a prvi je to rekao Staljinov sin Vasilij koji je u pismu Mao Ce-tungu tvrdio da mu je otac zapravo otrovan i kremiran kako se ta “činjenica” ne bi utvrdila, ali to je glupost - kaže Žukov.

U svakom slučaju, Staljin, poput nekih drugih državnika i diktatora, još uvek fascinira svojom pojavom i brutalnom vladavinom pa kako prolazi vreme, tako se šire misterije i fantazmagorije o njegovom životu.