Knez Mihailo Obrenović
Youtube/Printscreen
Knez Mihailo Obrenović

Youtube/Printscreen

Knez Mihailo Obrenović, Foto: Youtube/Printscreen

Na današnji dan, 29. maja 1868. godine, u Košutnjaku je ubijen knez Mihailo Obrenović. Danas omiljeni srpski knez, a u svoje vreme ne toliko voljen prosvećeni apsolutista, uprkos tome što je bio reformator i donosilac renesanse, Mihailo M. Obrenović III ubijen je u Košutnjaku 29. maja 1868. (po novom kalendaru 10. juna) kad se izvezao u šetnju sa Katarinom i Ankom Konstantinović i Tomanijom Obrenović.

Knez Mihailo Obrenović (rođen 16. septembra 1823. godine u Kragujevcu) vladao je Srbijom u dva navrata od 1839. do 1842. i od 1860. do 1868. godine. Kneza Mihaila srpska istorija pamti po zaslugama na jačanju autonomije Beogradskog pašaluka u okviru Osmanskog carstva i kao vladara koji je ispratio povlačenje preostalih osmanlijskih trupa iz Srbije. Sin Kneza Miloša je uložio veliki trud uspostavljajući institucije kulture, prosvete i nauke. Od ključnog značaja za srpsko prosvetiteljstvo bila je njegova nesebična podrška Vuku Karadžiću, Đuri Daničiću, Branku Radičeviću... Mihailo je jedan od prvih velikih reformatora Srbije i čovek koji je u to vreme shvatio gde se naša država nalazi, onakva kakva je bila posle 500 godina otomanske vladavine. Knez Mihailo je Srbiju okrenuo na pravu stranu i pokušao da je osavremeni ali koji nije bio shvaćen od svog naroda.

Ni dan danas nije jasno da li su razlozi za njegovo ubistvo političke prirode ili neslaganje sa ljubavnim životom Mihaila Obrenovića. Ubistvo kneza Mihaila je u kolektivnom istorijskom sećanju predstavljeno kao prelomni trenutak i veliki gubitak na putu ka realizaciji nacionalnih ciljeva epohe i konstruisanja stabilnog društva i države u Srbiji. Naš najveći politički autoritet tog doba, llija Garašanin, svedoči da je ubistvom u Košutnjaku ugašena nada za kvalitetnu političku strategiju Srbije, umanjeni potencijali za dobar razvoj, a zemlja značajno unazađena. Zaverenici, braća Đorđe i Kosta Radovanović, Lazar Marić i Stanoje Rogić ubili su kneza i njegovu sestru Anku, dok su Katarina Konstantinović i Svetozar Garašanin, Mihailov ađutant, ranjeni. Knez je sahranjen u beogradskoj Sabornoj crkvi, a ubice osuđene na smrtnu kaznu. Atentatori su bili brzo uhapšeni, odmah osuđeni i streljani na Karaburmi. 

Knez je ubijen 29. maja 1868. godine, a već 15. jula izrečene su prve smrtne presude. Na smrt streljanjem osuđena su dvanaestorica ljudi optuženih za izvršenje atentata. Presuda je trebalo da bude izvršena već sutradan na Rospi ćupriji. Prethodno su, na osnovu presude Prekog vojnog suda, već bila streljana dvojica oficira - kapetani Đorđe Mrcajlović i Mladen Nenadović. Protokol izvršenja smrtne kazne bio je bizaran - Osuđeni su bili strpani u mrtvačke sanduke na današnjem Studentskom trgu, a zatim su živi bili prevezeni na Karaburmu.

Prilikom izvršenja smrtne kazne dogodila se još jedna bizarna situacija. Streljačkim vodom komandovao je oficir Vasa Mijatović, a streljanje je vršeno tako što su izvodili po četvoricu osuđenih i stavljali im crne marame preko očiju. Pošto su streljane prve dve grupe od po četvoro optuženih, ali se nesreća dogodila prilikom trećeg - nakon paljbe iz oružja, zajedno sa optuženima, mrtav je pao i oficir koji je komandovao streljanjem. Lekar je brzo pritrčao i konstatovao smrt, shvativši šta se desilo - tane se odbilo od kamena ili usmrtilo je oficira Mijatovića koji je komandovao streljačkim vodom.