Čaruga
printskrin youtube
Čaruga

printskrin youtube

Čaruga, Foto: printskrin youtube

Iza Čaruge i "Kola gorskih tića" ostalo je 12 mrtvih glava. Imao je bezbroj ljubavnica. Umirući, pod vešalima je viknuo: „Zbogom, narode. Čaruga putuje!“ On je otputovao. Legenda je ostala... Donosimo vam feljton u pet nastavaka o Čarugi čija je banda četiri godine sejala smrt po Slavoniji. Ubijao je, zavodio, fascinirao, pljačkao i užasavao.

Na gubilištu

U dvorištu suda u Osijeku – onoga istoga u kom se sudilo Zdravku Mamiću i Branimiru Glavašu – okupilo se 27. februara 1925. godine u sedam sati ujutro više od 3.000 ljudi. Okupljeni svet nije oseća zimu. Visili su po drveću, penjali se na krovove, gurali se po dvorištu. Bilo ih je i po telegrafskim stubovima. Pažljiviji posmatrači uočili su i jedan, koliko čudan toliko i zlokoban prizor: Na vrhu obližnje zgrade, na njenom krovu, čučala je neka maramom zamaskirana bakica…

Svi su ti ljudi želeli uživo da vide vešanje vođe "Kola gorskih tića" Jove Čaruge i njegovog ortaka Pavla Prpića Velikog, najveću javnu egzekuciju svih vremena na ovim prostorima. U središtu prizora uz dva vešala stajala su dvojica izvršitelja. Bili su, u skladu s tradicijom, svečano odeveni, s blistavim polucilindrima na glavi, leptirkama pod vratom i belim rukavicama na rukama. Desetine policajaca naoružano je stražarilo.

Na puškama su imali nataknute bajonete: deo "Gorskih tića" još je bio na slobodi. Pavao je Prpić Mali, brat Čaruginog najvernijeg saradnika Pavla Prpića Velikog, izbegao je hapšenje, kao i manji deo Kola. Da se možda baš on, onako sitan, nije maskirao u bakicu pa uspeo na krov?

Brijao se pred vešanje: Htio je zgodan da ode na onaj svet

Cela je osječka i slavonska elita danima pre uz silan trud pokušavala da osigura mesta u publici. Došli su i neki ministri iz Beograda. Redakcije jugoslavenskih listova poslale su najjače autore. Osim novinara osečkog Hrvatskog lista, kojima je Čaruga godinama bio glavna tema, dopisnike su poslale zagrebačke Novosti i Obzor, kao i Politika.

Pročitajte:

Predrag Milojević, mladi reporter beogradskog dnevnika, čovek koji će u dugoj karijeri upoznao brojne ključne ljude XX. veka i boravio na mestima na kojima se pred njegovim očima stvarala velika istorija, poslat je u Osijek na zadatak koji neće nikada zaboraviti.

„Pisca Predraga Milojevića, koji je radio priče sa Hitlerom i Churchillom, pitao sam s kim mu je bilo najzanimljivije, a on mi je rekao s Jovom Čarugom“, kazao je poznati srpski novinar Milomir Marić skoro vek nakon egzekucije. „To je bio hajduk s kojim je on razgovarao u ćeliji veče uoči vešanja dok se Jovo brijao jer je hteo zgodan da ode na onaj svet.“

„Kad sam jutros rano stigao u hotel 'Rojal', napisao je Milojević u izveštaju o događaju, „i kod portira popunio prijavnu listu za stanovanje, on je napravio što je mogao ljubaznije lice, i obratio mi se molećivim glasom: „Gospodine, tako vam Boga, izvadite i za mene jednu ulaznicu. Vi ste novinar, pa to možete. Moram da vidim Čarugu kako visi o konopcu…“

Čaruga

printskrin youtube

Čaruga, Foto: printskrin youtube

Državni neprijatelj No. 1

„Jovo Stanisavljević ima bistre crne oči koje sevaju kao u sokola. Lice mu je nešto hrapavo, ali nije neprijatno“, tako je novinar Hrvatskog lista opisao Čarugu, dodajući i ovo: „Uopšte, cela njegova pojava odaje utisak bistrog i promućurnog vašarskog kartaroša.“

Skoro pet godina ta je osoba držala u strahu Slavoniju, Liku i dio Srema. Bio je državni neprijatelj broj jedan. Čaruga je izveo atentat na sve razbojničke konvencije do tog vremena.

Pljačkao je na način koji ni pre njega ni nakon njega nikad nije viđen. Obukao bi svoje razbojnike u žandarske ili vojne uniforme, umarširao u selo, gradić, dvorac, trgovinu, znajući unaprijed ko mu je meta. Obično je to bio neki bogataš.

Predstavio bi se kao narednik, inspektor ili štogod slično pa zatražio novac („gotovinske pozajmice“ znao je zahtevati i pismom koje bi u pravilu završilo uljudnim pozdravom) ili bi zaustavio kočiju nasred puta, upao u neku kuću koja je mirisala na bogatstvo i dobar plen, držeći u ruci pištolj ili dva, katkada karabin, pa onda divljački opljačkao žrtve, po potrebi ubio one koji su se odupirali, a potom zbrisao jatacima ili u svoj šumski logor. Takvih je bilo više. Odmah potom navukao bi masku uglednog, čestitog građanina, vojnog liferanta „gospodina Nikole Drezgića“ koji se, sedeći s političkom i policijskom elitom – kao gospodin, antialkoholičar i čestiti mladi poslovni čovek – zgražao nad sinoćnjim nedelima zloglasnog Čaruge.

Čaruga

printskrin youtube

Čaruga, Foto: printskrin youtube

Vukao elitu za nos: Uživao je u tome...

Od žandara koji su ga godinama lovili, najtraženiji čovek Jugoslavije, za čiju su glavu mogli dobiti višegodišnju platu, znao bi mirno zatražiti da mu pripale cigaretu, a s nekim njihovim šefovima delio je isti igrački sto. O svojim zlodelima često je pismima obaveštavao policiju. Ali kad je procenio da je ugrožen, odmah bi pucao. Procjenjivao je brzo i sve do jednom nepogrešivo.

Vukao je elitu za nos i neizmerno uživao u tome, pri čemu njegov zalog nikad nije bio mali - od 1921. nadalje, u bilo kom trenutku da je uhvaćen, teško bi izbegao dugotrajnu tamnicu, a od polovine 1922. vešanje. Slično je vredelo i za njegovog, kako ga nazivaju kronike onog doba, „doglavnika“ Prpića. Informator u knjizi „Vješanje Jove Stanisavljevića Čaruge i Pavla Prpića 'Velikoga' , u Osijeku 27. februara 1925.“ piše:

„Pavle Prpić mlad je čovek i inače 'momak od oka'. Rodio se u Karlobagu i kao sin kršne Like ne može da se potuži na svoju kršnu konstrukciju. S Čarugom se upoznao u Andrijevcima. Pre rata živeo je kojekako i zarađivao hleb unajmljujući se uglavnom po različnim sezonskim radnjama. Tako je išlo sve do svetskog rata. Prpić nije hteo da se odaziva svojoj vojnoj dužnosti i tako je postao vojnim beguncem, za kojim su vlasti tragale. Pred poterom krio se Prpić uspešno po šumama. Na taj način upoznao se sa odmetnicima i hajducima i konačno, tako duboko pao, da je upoznavši se s Čarugom postao njegova desna ruka…

Optužnica ga je teretila za četiri krvava dela. 'Kapetan' Čarug smatrao ga je svojim najvernijim ortakom. Njegova su krvava zlodela upravo grozna i optužnica ga kvalifikuje kao teškoga razbojnika i zločinca. On je inače dobroćudna i mirna ponašanja i niko na njemu ne bi rekao da je tako opasni razbojnik.“

Čaruga

printskrin youtube

Čaruga, Foto: printskrin youtube

'On štiti sirotinju i zato ga Bog čuva'

„Vlasti su“ nastavlja isti autor, „dugo i neumorno tragale za ovom razbojničkom četom, ali usprkos trudu dugo nisu uspeli da se dočepaju razbojnika. Istina da je tu i tamo pao u ruke žandarima po koji ortak ili jatak Čarugove razbojničke čete 'Kola gorskih tića', ali to sve nije značilo ništa dok se na slobodi nalazi vođa čete Jovo Stanisavljević – Čarug i gros razbojnika…“

„Praznoverni seljački narod“, nastavlja Informator (prema svemu sudeći čovek koji se skrivao iza tog pseudonima na raspolaganju je imao poverljive policijske i doušničke materijale), „počeo je da priča fantastične priče o spomenutoj četi i da joj pripisuje neku jaču nadmoć, koja po pučkoj predaji štiti legendarne hajduke od ruke zakona. Pripovedalo se čak da je Čarug zaštitnik sirotinje i da se bori za pravdu, pa je narod, koji nije imao sreću da se sastane s njegovom krvničkom četom, pripovedao kako 'Jovo' štiti sirotinju od bogatih gazda i da ga zbog toga 'čuva ruka božja'.“

Bog je, međutim, s Čarugom imao nešto drukčije namere.

Preporučujemo: