Da li ste se ikada zapitali kako je nastao ovaj pribor za jelo?
Prve viljuške su zabeležene u starom Egiptu i korištene su kao kuhinjske alatke, a ne kao pribor za jelo. Pronađeni su ostaci viljušaka od kostiju u grobnicama vladara u Кini. Кoštane viljuške su nađene na arheološkim lokacijama iz bronzanog doba Ćiđa kulture (2400–1900 pne), dinastije Šang (c. 1600–c. 1050 pne), kao i kasnijih kineskih dinastija.
Svakodnevna upotreba viljuške za vreme jela je savremeni izum, nastao u novijoj istoriji čoveka.
U praistorijsko doba, praistorijski ljudi su upotrebljavali malu račvastu grančicu u koju su zabadali komadiće mesa. Neki naučnici tvrde da je viljuška zapravo izmišljena kada i strela, i da je u početku bila neka vrsta čačkalice kojom se uklanjala hrana između zuba.
Viljuške slične današnjim u početku su upotrebljavane samo za pridržavanje mesa dok se ono seče kao nekakva vrsta kuhinjskog alata. Te prve viljuške su bile dugačke i dvozube, a čovek ih je izrađivao od gvožđa, kostiju ili tvrdog drveta.
Mnogo je vremena prošlo dok viljuške nisu ušle u opštu upotrebu pa se u Francuskoj recimo, sve do 17. veka jelo prstima.
Na raskošnom dvoru Luja XIV i divnim gozbama koje su se tamo priređivale niko nije upotrebljavao viljuške.
Prema legendi, viljušku je u Italiju donela vizantijska princeza Marija Argiropulina a o tome se pisalo ovako: "Umesto da jede kao sav ostali svet, ona je sekla hranu u sitne komadiće i jela ih pomoću viljuške sa dva zupca".
"U Veneciji se pred svakoga na sto stavlja, pored noža i kašike, i viljuška, kojom se meso pridržava dok se seče, jer ti ljudi smatraju da je nepristojno dodirivati meso rukama".
Pročitajte još: