Kneginja Milica (14-15. vek)
Promo
Kneginja Milica (14-15. vek)

Promo

Kneginja Milica (14-15. vek), Foto: Promo

Jezero je malo. Prostire se na svega 12 hektara, obraslo je ševarom, često i drugim travama, pa bi se sa pravom moglo reći da je ovo jezero velika bara, odnosno mrtvaja. Prostire se u dužini od oko 800m i širine približno 200 metara.

Kosovski boj

Printscreen Youtube

Kosovski boj, Foto: Printscreen Youtube

Sreten A. Popović u svojoj knjizi “Putovanje po novoj Srbiji” iz 1878.godine i 1880.godine, baš u godinama neposredno posle oslobođenjia ovih krajeva od Turaka zapisuje sledeće reči: “I dan danji pričaju da se, kad je Blačko jezero bistro, vide na dnu neki sanduci. Turci su navodno više puta pokušavali da se tog vrednog blaga dočepaju, ali svagda im je trud bio uzaludan. Blata se ne mogu pregaziti niti im se može na dno stati”.

Legenda o blagu carice Milice i cara Lazara je opstajala do današnjih dana. Toponimi ovog kraja od kojih nekoliko ima u svom značenju reč BLATO (Blace, Blačko jezero, Blatašnica i drugi), kao i reči i zapisi mnogih geografa, istoričara i pisaca mogu nam objasniti da je moguće da čak i da blago stvarno jeste bačeno “otišlo je u mulj i blato zauvek”.

Manastir Ljubostinja

Shutterstock

Manastir Ljubostinja, Foto: Shutterstock

U Blacu se vekovima prepričavala ova legenda. I tu legendu svi stanovnici ovog grada znaju, a oni upućeniji vole da, kada predstavljaju svoj kraj, ispričaju nekom putniku namerniku ovu legendu. Istina je da niko nikada nije pronašao nikakvo blago, a veruje se da je jezero veoma muljevito i blatnjavo, a ni vekovi nisu mogli protiv prirode ništa da promene.

Kako su godine tekle, legenda o tome kako je carica Milica bacila zlato, zlatne poluge, državne relikvije i dokumenta u kovčezima na dno jezera u Blacu je ostala. Međutim, legenda da ovo jezero nema dno je problikovana u priču da je ovo jezero nekim podzemnim putevima spojeno sa Jadranskim morem.

Jedna druga legenda govori o priči da je deo blaga carica Milica, posle Lazareve pogibije u Kosovskom boju 1389. godine sakrila iza ikone u zidu velelepnog zdanja manastira Ljubostinje u okolini Trstenika i Vrnjačke Banje. Kneginja Milica se i zamonašila, zajedno sa Jefimijom u manastiru Ljubostinja. Iz tog manastira će i krenuti buna poznata pod nazivom Kočina buna, a nakon propasti bune, prema predanjima manastir je opljačkan, a zajedno sa odnesenim i opljačkanim vrednostima se, navodno nalazila i kruna cara (kneza) Lazara.

Bilo kako bilo, blago niko nikada nije našao. A nije da kroz vekove nisu pokušavali. Nama ostaju ove lepe legnde, a svaka legenda nas nečemu može naučiti.

Pročitajte još: