Kafana kod Albanije
Alo / Vikipedija
Kafana kod Albanije

Alo / Vikipedija

Kafana kod Albanije, Foto: Alo / Vikipedija

Poznavale se ga sve kafedžije i muzikanti od Zagreba do Beograda, a “stalne mušterije” ovih objekata dobro su znale da “ne izlaze na crtu” pesniku jer se pričalo da može da popije i pojede više od svih.

Evo jedne anegdote iz Tinovog boemskog života koju i danas prepričavaju kafedžije širom bivše Jugoslavije.

Jedne večeri došao Tin Ujević u neku prestižnu i jako otmenu kafanu u Zagrebu, seo za sto i naručio kafu. Pesnik je bio ležerno obučen, u čistu, ali pomalo pohabanu odeću koja je pamtila i bolje dane. Kelner koji mu je prišao da primi narudžbinu to je primetio i odbio da ga usluži rekavši kako Ujević nije prikladno odeven za tako “otmeno” mesto.

Bez reči, pesnik je ustao i izašao iz kafane, ali nije mnogo prošlo, a ponovo se pojavio ovoga puta noseći svoje najbolje i najsvečanije odelo. Seo je za isti sto i ponovo naručio kafu.

Ovoga puta, uz veliki, ulagivački osmeh, kenler je doneo narudžbinu, a pesnik je uzeo kafu, otvorio džep od svog sakoa i izručio kafu u njega naočigled svih prisutnih.

– Tako vam je to kad poslužujete odelo, a ne čoveka – rekao je zapanjenom kelneru, ustao i otišao iz kafane Tin Ujević.