Ovo su znaci da se bliži kraj! A kad sledeći put čujete da sat otkuca baš ovoliko, SLEDIĆETE SE!

Bosanski novinar i publicista Ahmed Bosnić, koji je obišao celi svet, upoznao razne kulture i živeo sa različitijim narodima, istraživao je znakove koji se pokazuju kada se bliži poslednji čas i to je objavio u "Knjizi tajni"

Evo šta piše u njoj:

"Najbližim srodnicima umrlog je savjetovano da sljedećih dana u miru tuguju, da se ne pojavljuju na javnim mjestima i na svečanostima, da ne nose nakit i da se ne šminkaju, jer bi se u protivnom moglo dogoditi da i oni odu s ovog svijeta. Ovaj zanimljivi serijal rađen je na osnovu “Knjige tajni” Ahmeda Bosnića.

Za neke narode svijeta smrt je definitivni kraj nečega što je egzistiralo, živilo i postojalo, a za neke neuočljivi oblik života. Smrt u zemaljskom životu predhodi duhovnom preporođaju. Ona je prelazak iz jednog u drugi oblik postojanja i ponovnog sjedinjenja tijela sa zemljom i duše sa duhom.

O smrti postoje mnoga sujevjerja u svijetu, a ona su uglavnom vezana za njene predznake, aktuelni trenutak umiranja, za tijela umrlih osoba, posmrtne kovčege, pripreme tijela za ukop, sprovode, procesije, grobove, spuštanja tijela u grobnicu i sl. Ribari na moru izbjegavaju pominjati zeca, svinju, lososa, pastrmku ili psa, jer im to, navodno, može donijeti smrt, a mnogi i danas vjeruju zločinci nakon smrti pocrne kao gavranovi.

Psiholozi i psihoanalitičari smatraju da bi se san u kome se pojavljuje lijes, kovčeg ili tabut mogao odnositi i na neki aspekt ličnosti onoga koji sanja san, naročito ako mrtvo tijelo spremno za ukop pripada nekoj osobi s kojom bi se sanjač mogao poistovijetiti. Ako je u snu pokušao pobjeći iz lijesa, možda mu je potrebna veća sloboda ili manje klaustrofobičan način života?!...

PREDZNACI SMRTI

Od najstarijih vremena vjeruje se da smrt nikada ne dolazi slučajno i nenajavljeno. Registriran je cijeli niz loših predznaka i zanimljivih vjerovanja. Evo nekih od njih:

• Kad u kući sa zida slika padne sama od sebe;
• Kad pas bez vidnog razloga zavija pred vratima kuće gospodara;
• Kad na nebu vidite zvijezdu kako pada;
• Kad riba, prilikom vađenja iz vode, ispušta čudan krik;
• Kad bolesna osoba u bunilu izgovara ime osobe koja je već mrtva;
• Kad bez vidnog razloga u ušima odzvanjaju crkvena zvona;
• Kad ptica udari o prozorsko staklo;
• Kad ptica uleti u kuću kroz prozor ili kroz dimnjak;
• Kad gavran kruži iznad kuće.

U trenucima kada neka osoba umire, smatralo se veoma važnim učiniti sve da se bez poteškoća iz njenog tijela oslobodi duh. Zbog toga se smatralo nužnim oktljučati sva vrata, prozore i otvoriti sve moguće izlaze iz kuće; okrenuti lice ogledala prema zidu ili ih prekriti, upaliti svijeće, razvezati sve čvorove u kući, zazvoniti crkvenim zvonima i zaustaviti sve satove.

NAGOVJEŠTAJI

Kad crkveni sat zazvoni tokom propovijedi vjerovalo se da je u selu neko umro. Isto je značenje i ako sat zazvoni za vrijeme nečijeg vjenčanja. Uobičajeno je vjerovanje da sat simbolizira prolaznost života. No, kada je u pitanju kućni, zidni sat, od najstarijih vremena stvorena su određena vjerovanja koja su i danas jednako aktuelna:

• Kad sat zvoni u vrijeme na koje nije bio navijen;
• Kad se noću čuje otkucavanje sata na zidu;
• Kad sat bez razloga stane;
• Kad promijeni brzinu kucanja;
• Kad sat zvoni u pogrešno vrijeme;
• Kad dva sata zvone u isto vrijeme;
• Kad sat padne i razbije se;
• Kad sat zvoni 13 puta;
• Kad sat tri puta otkuca u sobi u kojoj leži teški bolesnik;

Nakon smrti, umrlog je valjalo prekriti crvenim šalom kako bi se spriječilo da u njega uđe zli duh koji bi mogao uticati da se umrla osoba povampiri. Ulazak zloduha u mrtvo tijelo moglo se spriječiti i ako bi se na oči mrtvaca stavili novčići. Tko nije želio da sanja umrlog, trebalo je rukom dotaknuti njegovo čelo. Oči umrle osobe trebalo je zatvoriti da se njen pogled ne bi zaustavio na osobi koja će uskoro umrijeti. Najbližim srodnicima umrlog je savjetovano da sljedećih dana u miru tuguju, da se ne pojavljuju na javnim mjestima i na svečanostima, da ne nose nakit i da se ne šminkaju, jer bi se u protivnom moglo dogoditi da i oni odu s ovog svijeta.

DA SE DUH NE BI VRATIO

Govorilo se da nije dobro držati za ruke osobu koja umire, jer to donosi nesreću. I iznijeti umrlu osobu kroz stražnja vrata, smatralo se nesretnim činom. Onaj tko bi dotaknuo tijelo umrle osobe, mogao se nadati sreći, a onaj tko bi dotakao glavu umrlog, mogao se izliječiti od mnogih bolesti, a posebno od bolesti vrata i grla, te od bradavica.

Tijelo mrtvaca se moralo nositi sa stopalima okrenutim naprijed, jer bi se u protivnom moglo dogoditi da se duh umrlog vratiti kući. Za vrijeme nošenja trebalo je voditi računa da se s tijelom ne napravi krug, jer se vjerovalo da tijelo neće prihvatiti zemlja ukoliko se s njim napravi krug. Ako bi se tijelo nosilo preko polja, vjerovalo se da će polje postati jalovo, a ako bi preko vikenda ostalo nepokopano, mogla se očekivati još jedna smrt. Smrt i nesreća se očekivala i ako bi netom sahranjena osoba bila ekshumirana.

I izgled umrle osobe u trenutku smrti tumačio se na razne načine: ako bi ostao topao ili mlitav, vjerovalo se da će u istoj kući još neko preminuti; ako bi mu tekle suze, smatralo se nesretnim znamenjem. Smrt na brodu je slutila tragičnu plovidbu, a ako bi na mrtvo tijelo pala kiša, to bi donijelo sreću. Koga smrt zatekne zdravog, slutilo je da će život produžiti na onom svijetu, a tko umre na veliki vjerski praznik, njegova će duša zasigurno biti spasena.

Sanjati blatnjave vode, predznak smrti; ko sanja da neće umrijeti - približava mu se smrtni čas; ko sanja da je umro i da leži nag na zemlji – osiromašit će; ko sanja da je umro i da je ukopan - otputovat će negdje i zaraditi veliki kapital, te vratiti se kući kao bogata osoba.

SELJENJE DUŠA

Seljenje duše nakon smrti iz jednog u drugo tijelo, simbol je postojanosti želje bez obzira na njezin oblik. U ezoteričnom smislu, preseljenje duša predstavlja prelazak u drugačije stanje postojanja. Budistička učenja u Japanu razlikuju šest velikih puteva: put ponovnog rođenja u Paklu, put duha što ga progone glad i žeđ, put životinje, put Titana, put ljudskog bića i put Boga.

Jedna irska legenda kaže da je duša Tuana McCairilla, prije nego što je ušla u njegovo tijelo, u jedinstvenom nizu mijenjala svoje stanje. Bila je jelen, soko, vepar i losos ravno po tri stotine godina. Dok je bila u lososu, lososa je ulovio neki sluga, a zatim ga pojela kraljica i tada se javlja u obličju Tuana i boravi na zemlji od biblijskog Potopa do pojave svetog Patrika. U poemi ''Kat Godeu'', velški bard Teliesin (IV stoljeće) tvrdi da je njegova duša živila u sljedećim stanjima: bila je mač, suza, zvijezda, riječ, knjiga i svjetlo.

SAHRANA

Ako se sahrana obavlja po lijepom vremenu, vjerovalo se da će duša umrlog završiti u raju; ako je kiša ili snijeg, smatralo se da će nekoj osobi koja ispraća umrlog uskoro umrijeti neko blizak. Viditi sahranu - mogući veliki i neočekivani troškovi, ispunit će vam se jedna želja. Plakati na sahrani - umrijet će neko od vaših znanaca. Sanjati sahranu – ispunjenje želje, zadovoljstvo, veselje; viditi svoju sahranu u snu – teška sudska kazna, bolest i nemaština. Sanjati raskošnu sahranu – dobitak; sirotinjska sahrana - teška bijeda; vlastita sahrana - dobro zdravlje i dug život; sahrana od bliske osobe - teškoće, gubitci i bolest; sahrana nepoznate osobe - radost i veselje.