Profesor političkih nauka Robert Keli
printskrin

Bolje rečeno, njegovo dvoje energične i nestašne dece i „nindža“ supruga koja pokušava da ih udalji dok on daje intervju nasmejali su milione ljudi. Tri godine kasnije, Keli i njegova supruga pričaju o izazovima života u samoizolaciji sa decom, koja vremenom nisu postala nimalo mirnija.

Profesor političkih nauka Robert Keli

printskrin

Profesor političkih nauka Robert Keli , Foto: printskrin

 

Šanse su male da, ako u kući imate decu, proteklih dana prilikom veb-razgovora ne upadnu u kadar ili se ne čuju preko slušalica. Možda se čak i u trenutku vaše nepažnje odluče da preuzmu vašu tele-konferenciju tražeći malo pažnje i zabave.

Ko bolje o tome da priča nego profesor sa južnokorejskog univerziteta u Busanu Robert Keli, od milošte nazvan „ćale sa Bi-Bi-Sija“, kojem je dvoje nestašne dece upalo usred onlajn intervjua za Bi-Bi-Si.

Sada je profesor sa svojom suprugom Džung-a Kim ponovo dao intervju za britanski javni servis, ali u potpuno drugom svetlu, a i njihovo dvoje dece je ovaj put planirano bilo u kadru.

Keli je objasnio da je razumevanje ozbiljnosti situacije globalne pandemije kod Korejaca mnogo veće nego u Evropi, a posebno u SAD, i da to pomaže u primeni mera zaustavljanja širenja virusa.

„Južnokorejci su se zaista na odgovoran način poneli u čitavoj situaciji. Zato je kriva zaraženih konstatno ravna, nema velikog skoka u broju inficiranih“, objasnio Keli.

Uvek traže nešto da rade, penju se po zidovima...
U vreme globalne pandemije, veliki broj ljudi okrenuo se radu od kuće, što Keli već godinama praktikuje, ali za šta kaže da, iako možda deluje simpatično, nije nimalo lako kada su tu deca.

„Pisao sam o ovome i na društvenim mrežama. Zaposlenima sa decom u kući nije nimalo lako. Stalno ih smirujemo, ona su energična, traže nešto da rade, 'penju se po zidovima'. Zaista je teško ponekad“, istakao je Keli.

 

Srećom po njih, u Južnoj Koreji su malo olabavili mere, pa proteklih nedelju dana je dozvoljeno ograničeno izlaženje i šetanje, pa onda deca mogu barem malo energije da potroše napolju.

„Pre tri nedelje bilo je neverovatno teško. Nismo mogli nigde da idemo. Nema toliko igara koje sa njima možete da igrate ili slagalica da složite pre nego što izgube interesovanje i počnu da trče okolo“, naveo je profesor.

Naravno, dok je sa suprugom odgovarao na pitanja, ne treba ni sumnjati da su ćerka Merion i sin Džejms počeli da se vrpolje, krevelje, smeju, trče i sve ono što inače deca u njihovom uzrastu rade.