Stariji pas u azilu čeka svoj dom
Shutterstock
Stariji pas u azilu čeka svoj dom

Shutterstock

Stariji pas u azilu čeka svoj dom, Foto: Shutterstock

I tako godinama znaju da čame u boksu prihvatilišta, čekajući novi dan i novu priliku za čovekovu ljubav. Nažalost, pošto su kuce seniori na dnu liste poželjnih ljubimaca, neretko se njihova sudbina tužno završi.

Kao glavni razlog za neudomljavanje starijeg psa većina vlasnika navodi strah da će kuca pre uginuti i da tugu nakon njegovog brzog odlaska ne bi voleli da dožive. Međutim, ljudi zaboravljaju da treba imati na umu i da je život nepredvidiv i da i mladi psi mogu teško da obole ili nastradaju.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Snežana Bošnjak iz Udruženja „Pet mondo“, koje se bavi zaštitom i udomljavanjem životinja, ističe da stariji psi, ako im se pruže svi uslovi znaju da žive mnogo duže nego što ljudi predvide.

- Četvrtina pasa u našem udruženju je starija od osam godina. Bez obzira na to što su se našli na ulici, svi oni zaslužuju drugu šansu da se osećaju voljenim i da budu deo porodice. Na Zapadu ljudi imaju više empatije prema seniorima i ne gledaju na njih da će ih udomiti, pa će ti psi uginuti, a oni će patiti za njima. Naprotiv, sebe smatraju humanim jer će psima koji imaju 12 ili 14 godina udomljavanjem omogućiti da dostojanstveno provedu svoje poslednje godine života. Oni smatraju da je važan kvalitet života psa sa svojim vlasnikom, a ne kvantitet, odnosno broj godina - kaže Snežana i dodaje da se stariji pas teško udomljava, čak i kada je rasan.

- Mi smo psa rase bigl udomljavali devet meseci samo zato što je imao pet godina. Teorijski gledano, naš bigl Leo može da poživi još 12 godina, dok nemačka doga ne može. Kategorija seniora je vrlo promenljiva i ne može se jednako primeniti za sve rase pasa. Čivava se smatra seniorom kada navrši 11 godina, a nemačka doga sa pet godina. Brojne su rase čiji je životni vek dosta kraći. Ako je pas mlad, to nažalost ne znači da će mu i životni vek biti dug - objašnjava naša sagovornica.

Prednosti udomljavanja seniora

Stariji psi su odlično rešenje za ljude koji su zaposleni, koji nisu aktivni, a naročito dobro deluju na starije ljude.

- Vole i oni da se šetaju i druže, ali je to sve dosta manjeg intenziteta. Vole rutinu, nije im potrebna intenzivna fizička aktivnost i animacija kao štencima. Takođe, manje su šanse da stariji psi jedu stvari po kući, grizu nameštaj i obuću ukoliko ne dobiju dovoljno pažnje. Većina seniora ima higijenske navike i mala je verovatnoća da će da se unerede u stanu. Komande „sedi“, „dođi“, „daj šapu“ su poznate skoro svim seniorima - zato novi vlasnik može sebi da uštedi vreme i živce. Socijalizovani su i imaju strpljenja sa decom jer je dosta njih u nekom trenutku i živela sa mališanima - naglašava Snežana.

I poslednja, ali ne i najmanje važna prednost seniora je to što dobijate ono što vidite.

- Kada se ljudi odluče da nabave štene, oni često ne znaju, naročito ako je reč o mešancu, koliko će taj pas da naraste. Sa starijim psom nema neprijatnih iznenađenja u pogledu rasta, dužine i boje dlake, karaktera jer je to već formiran pas - kaže naša sagovornica.

Predrasude

Jedna od najvećih predrasuda koja vlada o starijim psima je da su napušteni zbog problematične ćudi.

- Pogrešno je mišljenje da su psi koji su dugo u azilima neudomljeni jer imaju problem u ponašanju. Oni ostanu bez svog doma iz brojnih razloga koji obično nemaju veze sa samim psom, već sa vlasnicima i njihovim životnim promenama (gubitak posla, preseljenje, rođenje deteta) - objašnjava Snežana.

Pas kućni ljubimac čovek maženje

Shutterstock

Foto: Shutterstock