emisija
Happy TV/Printscreen
emisija

Happy TV/Printscreen

emisija, Foto: Happy TV/Printscreen

Srpska javnost je saznala za još jedan težak zločin terorista OVK na Kosovu i Metohiji. Jula meseca 1998. godine, teroristi UČK kidnapovali su Srbina Duška Đinovića na ulasku u Orahovac.

Njega su mučki ubili, umotali su ga u kesu i sa još 13 Srba zakopali u Mališevu, nedaleko od Orahovca.

Gosti emisije "Dobro jutro Srbijo" na TV Happy, bili su Jefimija Đinović i Ranko Đinović, njen otac. Oni su ispričali jezive detalje zločina koji su se tih meseci dešavali na Kosovu.

emisija

Happy TV/Printscreen

emisija, Foto: Happy TV/Printscreen

- Bilo mi je nestvarno tada šta se dešava i šta može da se desi. Ne samo meni kao detetu već i mojim vršnjacima. 98' godina je bila kobna za nas Srbe na Kosovu i Metohiji kada se vodio građanski rat, kada su naši očevi, ujaci i stričevi čuvali gradske i seoske ulične straže. Ja sam se stalno kretala pod oružanom pratnjom svog strica, oca i ujaka i ako bih htela da uberem neki cvet u polju morali bi da idu samnom sa puškama. Nisam smela da idem u obdanište a moja majka je često napuštala posao kako bi bila uz mene i čuvala me. Baka me čuvala. Imali smo policijski čas, što meni nije bilo novo, tako sam odrastala - počinje svoju ispovest Jefimija Đinović.

emisija

Happy TV/Printscreen

emisija, Foto: Happy TV/Printscreen

Ona je rekla da je upamtila strašne scene koje su se dogodile 98' godine na putu do manastira Visoki Dečani, na tom putu se dešavaju strašne stvari, ali je Sveti Stefan Dečanski kako kaže Jefimija, spasio i nju i njenu porodicu dva puta.

- Jednom 1998. godine kada mi je albanski terorista iz Ramuševe bande u zoni Dukađini uperio revolver u čelo, kada su nas spasili moj pokojni stric i moj otac. Pokušala sam da zaboravim taj događaj, međutim, nisam uspela - rekla je Jefimija.

- Na istom tom putu kada smo 14. juna 1999. godine napustili Đakovicu. Ostali smo i nakon potpisaivanja Kumanovskog sporazuma, ali su do nas dolazile glasine da Ramuš Haradinaj lično likvidira Srbe i ulazi u kuće i stanove, to je bila prekretnica da mi napustimo svoju rodnu Đakovicu koju nismo hteli da napustimo. Moja majka je tada bila trudna, mi smo napustili 14. juna u toku noći. Ja sam kao dete gledala kako UČK teroristi i NATO vojnici igraju čuvenu njihovu "šotu" u centru Đakovice.

emisija

Happy TV/Printscreen

emisija, Foto: Happy TV/Printscreen

- Naišli smo na oboreno drvo i UČK teroristi su čekali da neko izađe iz auta, a onda je tata rekao: Ukoliko nas neko zaustavi, ubiću prvo vas, pa sebe, jer nećemo im u ruke pasti živi. Moja majka je rodila mene i sestru Anastasiju i ona se tako zove i to označava Vaskrsenje, ona je bila Vaskrsenje za sve te dane - kaže Jefimija.

- Kada se borite za svoju porodicu i otadžbinu vi osećate dodatnu snagu, jer vi niste okupator, branite svoju porodicu i krv i branite svoju otadžbinu, u tom smislu ja sam im ulivao optimizam - počeo je svoju ispovest Ranko, Jefimijin otac.

emisija

Happy TV/Printscreen

emisija, Foto: Happy TV/Printscreen

Potom je ispričao detalje smrti njegovog brata.

- Nad njim je izvršena klasična egzekucija, pištoljem mu je pucano u čelo. Ima još jedna priča koja mene progoni i potresa, a to je priča iz 98' godine kada je ubijen Srđan Perović, policijski oficir iz Peći, moj prijatelj i vrlo hrabar čovek, koji je stradao kod Peći u klasičnoj zamci UČK.

- Njemu su prvo izvadili levo oko, pa desno oko, pa odsekli levo uvo, pa desno uvo, nabili su mu nož u srce, motornom testerom mu odrezali desnu ruku, a onda su svi oni mokrili nad takvim užasom. On je među prvim žrtvama na KiM, a 98' godine je bilo oteto 282 Srba tako da nije bilo bezbedno da odeš do prodavnice ili da se usudiš da kreneš iz Đakovice u manastir Dečani, sledila su kidnapovanja, mučenja, a po tome ja najviše poznato Radonjićko jezero iz 98' godine gde je ubijeno 36 staraca, žena, dece, Srba iz okolnih sela i oni su plutali danima po jezeru - ističe Ranko Đinović.