Dr Šekler objasnio šta nas čeka na jesen i kako od nas zavisi sudbina korona virusa
Screenshot/YT/

– U ovu jesen unosimo kapital od trenutno 715.000 građana koji su prežali koronu i ko zna koliko još asimptomatskih slučajeva, kao i 2,7 miliona vakcinisanih. To znači da brojke iz stravičnog decembra nikako ne mogu da se ponove! A da bismo ih još drastičnije smanjili, potrebno je da obim vakcinacije pređe bar 60 odsto, kaže virusolog i mikrobiolog sa Veterinarskog specijalističkog instituta “Kraljevo” dr Milanko Šekler.

Dr Šekler objasnio šta nas čeka na jesen i kako od nas zavisi sudbina korona virusa

Foto: Tanjug/AP/Daniel Cole

 

Dr Šekler pričao je je o vakcinaciji, o trenutnoj epidemiološkoj situaciji u našoj zemlji, ali i o tome šta nas čeka od jeseni.

Ni bolji ni gori od drugih

O tome kako je naša zemlja odgovorila na pandemiju, dr Šekler smatra da nismo bili ni bolji ni gori nego što se to dešavalo u svim ostalim zemljama. Kako kaže, svi su bili zbunjeni, niko nije znao šta treba da radi, jer ovo je prvi takav slučaj pandemije u poslednjih gotovo 100 godina.

Šta će biti na jesen

O tome kakva nas situacija sa koronom očekuje na jesen, dr Šekler kaže da isključivo zavisi od našeg ponašanja sad.

– Najpre, od toga koliko se budemo vakcinisali, zatim koliko budemo sprečili transmisiju virusa kako ne bi ušli u jesen sa velikim brojem zaraženih. Svakako, broj vakcinisanih koji sada postoji onemogućiće pojavu novozaraženih koja se desila prošle jeseni i zime. Kada obim vakcinacije pređe bar 60 odsto, možemo sigurno da razmišljamo da broj novozaraženih može da skoči u piku najviše par stotina, možda i manje. To bi značilo da je jedna kovid bolnica sa vrhunskom opremom i stručnjacima dovoljna za celu Srbiju i garancija da svako dobije mogućnost da mu bude spasen život – poručuje sagovornik.

– U drugoj fazi pandemija se jako brzo raširila, dok su u prvoj fazi mere zatvaranja i policijski čas dale rezultat u tom smislu da pandemija nije buknula u ogromnom broju u prva tri meseca. Mi smo, ipak, imali svega desetak hiljada ukupno novozaraženih u prva tri meseca, dok su u isto vreme Italija, Francuska, Španija imale na desetine hiljada novozaraženih na dnevnom nivou. Bez obzira na razliku u veličini država, mi smo relativno dobro prošli. A u tom zatvaranju se ugrabilo vreme da se obezbedi ono što se nema. A nisu se imale ni maske, ni sredstva za zaštitu i dezinfekciju, ni dijagnostički i bolnički kapaciteti. Sve te stvari rešavale su se u tom periodu dok smo bili zatvoreni, jer se znalo da zatvaranjem ne može krajno da se reši problem – ističe dr Šekler.

Iako su mnogi bili protiv zatvaranja, ta odluka je, prema njegovom mišljenju, bila logična.

Sezonski karakter

Danas je evidentno manji broj novozaraženih u Srbiji, kaže dr Šekler, ali napominje da je to dobrim delom rezultat sezonskog ponašanja virusa.

– Broj novozaraženih je opao i u zemljama sa velikim obimom vakcinacije i u onim zemljama sa vrlo malim obimom vakcinacije. Dakle, virus je približno istom dinamikom opao. To jasno potvrđuje da se radi o sezonalnosti. Zatim, radi se o prirodi samog virusa zato što su zbog lepog vremena ljudi mnogo više napolju, gde je daleko manja mogućnost transmisije ovog virusa koji se prenosi kao kapljična infekcija. Slično je kao kod gripa kod koga je sezona jesen-zima, dok s proleća iscuri i skoro pa nestane – priča dr Šekler.

Međutim, u odnosu na grip, korona je dva do tri puta prenosivija.

– Njen reprodukcioni broj ide čak do 4, što znači da jedan zaraženi od korone u proseku zarazi tri, četiri čoveka, dok influenca ima reprodukcioni broj 1,5-1,7. Znači, osoba obolela od gripa u proseku ne zarazi ni dva čoveka. To nam govori da je korona mnogo prenosivija. Ipak, normalno je bilo očekivati da će da opadne broj novozaraženih, a što duži boravak napolju olakšava još jednu stvar. Kapljice koje izbacujemo dok pričamo se jako brzo isuše kada je lepo i sunčano vreme, a ovaj virus je jako osetljiv na isušivanje. Sunce ne uništava virus već ga toplota isušuje, a deo sunčeve svetlosti – UV zračenje, ubija ga vrlo brzo – objašnjava dr Šekler.

Bolest nije pobeđena

Kako ističe, imati par stotina novozaraženih u ovo doba godine nije nešto što uopšte može da navede na pomisao da je bolest pobeđena.

– Zbog toga što će virus da pregura leto i onda će da nas sačeka kada se završi sezona godišnjih odmora i kad bude veća koncentracija ljudi, puni autobusi, škole, kuće… Kad počne hladni deo godine i kad po prirodi stvari više provodimo vreme u zatvorenom, virus će se vratiti – ističe dr Šekler.

U kojoj meri će se vratiti, kaže, zavisiće od obima vakcinacije.

Dr Šekler objasnio šta nas čeka na jesen i kako od nas zavisi sudbina korona virusa

Alo

 

– S druge strane, ta žestina napada virusa zavisiće i od toga sa koliko virusa će da se krene u taj proces. Pojava novozaraženih na dnevnom nivou je indikator koliko imamo virusa u transmisiji. Ako budemo ušli sa višim nivoom, onda će to da bude mnogo drastičnije. Svakako, osnov svega je vakcinacija. Ako iskoristimo ovaj period da se ljudi vakcinišu, to će umnogome da olakša situaciju – napominje sagovornik.

Idealan period za vakcinaciju

Prema rečima pojedinih lekara koji rade na punktovima, dinamika vakcinacije je opala za deset puta i više.

– Jako malo ljudi se vakciniše. Mislim da je poslata pogrešna poruka da se vraćamo u normalu i mnogi su stekli iluziju da je sve završeno, te su nevakcinisani prestali da razmišljaju da treba da se vakcinišu, jer “gotovo je, nema potrebe da se vakcinišem ako nisam dosad”. Naprotiv, ovo vreme treba da se iskoristi da se što više ljudi vakciniše i to potpuno bezbedno – naglašava dr Šekler.

Naime, u početku masovne vakcinacije u Srbiji kada smo imali po 4.000-5.000 zaraženih dnevno, dr Šekler kaže da je logično bilo da su se dešavale infekcije i na samim punktovima za vakcinaciju budući da su bile ogromne gužve.

Sudbina korone

Doktor Šekler je još u decembru govorio da će ovaj virus, na kraju, i uz pomoć vakcina postati jedan od uobičajenih korona virusa.

– Četiri korona virusa koje postoje nisu toliko opasni, ne ubijaju ljude i protiv njih se ne vakcinišemo. Na kraju, to je sudbina i ovog virusa. Ali da bismo ga naterali da ustukne i pretvori se u nešto bezopasno, moramo da se borimo vakcinama i preventivnim merama. U prirodi se stvari dešavaju tako da virus mutira u smislu veće prenosivosti, a manje patogenosti. Recimo, MERS, bliski rođak SARS-a, jako teško se prenosio a smrtnost je bila 30 osto. SARS je imao veliku prenosivost, a smrtnost mu je bila 10-11 odsto. Ovaj virus se mnogo lakše prenosi, ali mu je smrtnost znatno manja od ova dva prethodna. Znači, ako ga pustimo da se prenosi a uz pomoć vakcine mu onemogućimo da ubija ljude, dok ne prođe svako kroz kontakt s virusom bilo vakcinalni ili pravi divlji, on će polako da gubi svoju snagu i da postane jedan od četiri postojeća korona virusa, odnosno biće peti – zaključuje dr Šekler.

– Takođe, usled velike transmisije virusa vrlo često se dešavalo da se ljudi zaraze između vakcine i revakcine. Onda nastaje problem nepoverenja u značaj vakcina, pogrešno se povezuje da se osoba razbolela zato što se vakcinisala, a takođe onaj ko je oboleo posle vakcine mora da čeka šest nedelja da bi se revakcinisao. Sve je to usporavalo i na neki način otežavalo vakcinaciju. Sada je idealno vreme da se ljudi vakcinišu, nema gužve – dodaje on.

Prag kolektivnog imuniteta

Sagovornik ističe da je donja granica kolektivnog imuniteta 60 odsto vakcinisanih. Kako kaže, kada pređemo 60 odsto vakcinisanih to će značiti da se nikada više neće desiti veliki talasi u pojavi broja novozaraženih.

– U situaciji sa više od 60 odsto vakcinisanih, primera radi, imamo grupu od tri čoveka – dva su vakcinisana, jedan nije. Taj jedan koji je infektivan nema koga da zarazi, jer statistički gledano mala je šansa da će jedan od preostalih dvoje biti nevakcinisan. Ono što je jako bitno jeste da treba da se vakcinišu oni koji su radno aktivni i u pokretu non-stop, a to je mlađe stanovništvo od 20 do 45 godina. Oni su najmanje vakcinisani, a najviše se kreću i oni su jezgro prenošenja zaraze. Samim tim, oni će biti najugroženiji u narednom periodu – ističe dr Šekler.

Kako motivisati mlade

Tu se nameće pitanje kako motivisati mlade da se vakcinišu, a naš sagovornik ima nekoliko predloga.

– Usled velike potrošnje interneta tokom pandemije, provajderi su zaradili veliki novac. Oni su jedan od retkih sektora privrede kojima je korona išla u prilog. Trošilo se mnogo više interneta nego uobičajeno. Kao društveno odgovorne kompanije, bilo bi poželjno da deo profita vrate kroz neke poklone koji bi trebalo da budu motivacioni za populaciju koja nije vakcinisana. Recimo, da se mobilni telefoni, laptopovi, tableti i drugi uređaji dele po nekoliko stotina na nedeljnom nivou. Po sistemu lutrije, izvlačenje iz baze ko je vakcinisan – kaže on.

Dr Šekler objasnio šta nas čeka na jesen i kako od nas zavisi sudbina korona virusa

Foto: Tanjug

 

Dodaje da razne zemlje imaju različite pristupe.

– Recimo, u Rusiji se dele automobili po sistemu lutrije na nedeljnom nivou. Amerikanci dele pištolje i puške jer ljudi tamo vole oružje. Pojedini privatni univerziteti isplaćuju školarine da bi motivisali mlade da se vakcinišu – navodi dr Šekler.

Ipak, smatra da je potrebno da se napravi tim mladih ljudi, odnosno da upravo mladi budi kreativan tim koji će osmisliti šta bi ih motivisalo, budući da najbolje znaju svoje potrebe.

Šta je razlog tome?

Fenomen nošenja maski u Japanu

Doktor Šekler navodi interesantan ali uverljiv primer Japana koji dokazuje da maske “rade svoj posao”:

– Japan je zemlja koja ima 4-5 odsto vakcinisanih, što je za oko deset puta manje od nas. Zemlja je pet puta veća od Srbije, a ima 125 miliona stanovnika, što je 20 puta više od nas. Dakle, mali obim vakcinacije, ogromna gustina populacije, a broj umrlih od kovida u Japanu do sada je 14.000, samo duplo više nego u Srbiji. S druge strane, ukupan broj obolelih u Japanu u odnosu na Srbiju je isti – 715.000. Isti je broj obolelih u Srbiji i Japanu koji ima 20 puta više stanovnika od nas a 10 puta manje vakcinisanih.

– Maske. To je zemlja gde je 2011. godine rađeno istraživanje, kada nije bilo nikakve pandemije, i ustanovljeno je da 30 odsto Japanaca nosi masku svaki dan. Nose je zbog toga što je gužva u metrou i smatraju da je nekulturno da nekom dišeš za vrat, što je neminovno ako je gužva i ljudi bukvalno stoje na jednoj nozi. Ta kultura nošenja maski u Japanu počela je još od 19. veka. Tada je to bilo zbog zagađenja, razvoja rudarstva, to je period Japana kada se ubrzano industrijalizovao i otvarao prema Zapadu. Takođe, i kultno se nose jer postoji dosta rituala u japanskoj tradiciji kada se nose maske – kaže dr Šekler.

Osim toga, Japanci se ne pozdravljaju rukovanjem niti ljubljenjem, već naklonom.

– Znači, nema nikakvog dodira u pozdravljanju u činu susreta ljudi i to je jedan bitan momenat koji smanjuje transmisiju virusa. Kada se pojavila korona, vlada u Japanu je odmah rekla da se nose maske i to je 100 odsto prihvaćeno od strane stanovništva. Takođe, nakon relaksiranja mera oni svi i dalje nose maske. Japan je odličan primer i dokaz šta znači maska – poručuje dr Šekler.

Neophodna studija o prokuženosti

Naš sagovornik smatra da bi bilo značajno da se u Srbiji uradi epidemiološka studija gde bi se ispitalo prisustvo antitela kod ljudi koji niti su preboleli koronu, niti su vakcinisani, niti potiču iz porodica u kojima je bilo obolelih.

– Kada bi se ispitao taj segment ljudi, to bi nam ukazalo o prokuženosti i time bismo konačno dobili neki podatak o tome koji je udeo populacije koja nije vakcinisana, a zaštićena je. Takođe, potrebno je da se neko ozbiljno pozabavi time kada ističe zaštita od vakcine i kad bi bio idealan momenat da se primi nova vakcina i koja. Mi smo bili idealna zemlja za to, s obzirom na to da imamo četiri različite vakcine, što je vrlo retka sitacija u svetu, ako ne i jedinstvena. Na svega par hiljada uzoroka mogli su da se dobiju značajni rezultati koji bi se koristili u proceni – kaže dr Šekler.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading