„Albanci su još osamdesetih godina zapalili Pećku patrijaršiju, što se krilo decenijama. Za požar su okrivljene tadašnje monahinje zarad mira“, tvrdi bivši sudski veštak Ilija Borjanović, koji kaže da je posle požara 16. marta 1981. lično pregledao istražne spise i fotografije Starog konaka.
Kao građevinski inženjer s iskustvom u sudskim predmetima vezanim za požare, zaključio je da vatra nije nastala slučajno, već da je reč o unapred pripremljenoj akciji koju su mogla da izvedu obučena lica.
Borjanović svoje svedočenje počinje kazivanjem tadašnje igumanije mati Fevronije. Prema njenom sećanju koje prenosi za Alo!, vatra je u zoru najpre buknula na plafonu gostinske sobe u kojoj je te noći boravio Đorđe, a zatim se za svega nekoliko minuta proširila krovnom konstrukcijom.
Mati Fevronija, kako navodi, nije verovala zvaničnim objašnjenjima.
- Zapališe nam konak neki Albanci, nesreće, a ti treba da ćutiš kao da se ništa nije desilo... Nema ništa tajno i skriveno što se jednom neće doznati i na videlo izaći. Svi znamo da je vatra ubačena spolja, a vlast govori da nije. Kažu da je požar izbio zbog neispravnih kablova za struju, a potom da se dimnjak zapalio... - njene reči prenosi Borjanović za Alo!.
Prema istom kazivanju, patrijarh German je prilikom jednog od svojih kasnijih dolazaka rekao monahinjama da mu je jedan Srbin iz tadašnje vlasti priznao da je vatra podmetnuta.
Posle požara formiran je istražni predmet, a institucije su insistirale na verziji o neispravnim električnim instalacijama i dimnjaku zarad očuvanja duha bratstva i jedinstva u tadašnjoj Jugoslaviji. Prećutkivali su se napadi Albanaca i gurali pod tepih.
Dokumentacija je potom stigla u Zavod za sudska veštačenja u Novom Sadu, gde je radio naš sagovornik Ilija Borjanović.
- Osnivač Zavoda bilo je Izvršno veće SAP Vojvodine, a po Zakonu o ustanovama koje su osnovali organi Pokrajine, one su imale status ustanova od posebnog društvenog interesa i bile su pod punom kontrolom izvršne vlasti - navodi Borjanović.
Kaže da je u tom trenutku bio sekretar osnovne organizacije SKJ u Zavodu, zbog čega je, prema tadašnjoj praksi, njegovo mišljenje traženo kada bi pristizali određeni krivični i istražni predmeti.
Prema njegovim rečima, tadašnja direktorka dala mu je spise uz napomenu da viši partijski funkcioneri očekuju „pozitivno“ mišljenje tj. da se potvrdi verzija da su krive monahinje.
- Uz kafu mi direktorka daje povez sudskih spisa na uvid uz opasku da viši partijski funkcioneri traže da se uradi „pozitivno“ mišljenje. Uvidom u spise odmah sam reagovao rečima: „Ovo nije istina, ovo je laž.“ Razgovor je ubrzo završen i svako je otišao na svoju stranu - seća se veštak Borjanović.
Prema njegovom svedočenju, tadašnja direktorka potom je pokušala da dobije mišljenje od drugog stručnjaka.
- Direktorka se nije smirila, tražila je drugu „žrtvu“, mog kolegu Đorđa Š. Međutim, kolega nepartijski čovek iznosi mišljenje da je nemoguće da monahinje zapale konak na pet mesta - navodi Borjanović.
Kako tvrdi, nakon toga je potražen još jedan stručnjak koji bi izradio nalaz.
- Kako direktor mora da izvrši preuzetu obavezu, traži dalje stručnjaka koji će uraditi nalaz i mišljenje po zahtevu viših partijskih struktura i nalazi ga u kolegi nepartijskoj ličnosti Ljubiši R. Ovaj „stručnjak“, kao diplomirani inženjer građevine, daje svoje mišljenje da su monahinje zapalile Stari konak Pećke patrijaršije 16. marta 1981. godine - tvrdi Ilija za naš list.
Borjanović potom opisuje šta se, prema njegovim rečima, dogodilo s takvim nalazom.
- Takav nalaz i mišljenje, velika laž, odlaze višim partijskim organima, kao i državnim institucijama, kao utvrđena i stručna istina. Ova politička samovolja i laž putem medija se plasira kao utvrđena istina i monahinje se proglašavaju odgovornim za paljenje konaka - tvrdi Borjanović.
Zašto je sam odbio da prihvati ponuđenu verziju, Borjanović objašnjava svojim profesionalnim iskustvom.
- Radio sam kao građevinski veštak, imao sudske predmete u kojima su analizirani požari, a završio sam i školu rezervnih oficira. U okviru vojne obuke, učio sam o eksplozivima, sredstvima za paljenje, diverzijama i rušenju različitih objekata - kaže Ilija, i dodaje da zato tvrdi da mu je već pregled fotografija priloženih istražnom predmetu bio dovoljan da posumnja u slučajni uzrok.
- Uvidom u pokazane istražne spise odmah sam izneo mišljenje da je požar u Starom konaku Pećke patrijaršije tipičan primer diverzije koju su mogla izvesti samo obučena lica - navodi Borjanović.
On ide i dalje i tvrdi da su ljudi koji su izveli akciju morali imati zaštitu. To je njegov zaključak, dok konkretni izvršioci i eventualna odgovornost pojedinaca iz tadašnjih državnih struktura nisu dobili sudski epilog.
Borjanović svoje svedočenje završava rečima mati Fevronije, za koje smatra da predstavljaju suštinu njegovog viđenja događaja:
- Šiptari nam zapališe Patrijaršiju!
Šiptari divljali na KiM još pre 80 godina
Da su se napadi Albanaca na Srbe dešavali i mnogo pre devedesetih godina, dokazuju i reči našeg sagovornika.
- Nakon 1945. Kosovo i Metohija dobijaju status autonomije u okviru Republike Srbije, prvo kao oblast, a od 1968.godine kao pokrajina sa svim atributima državnosti. Ova nova realnost je kod Albanaca samo osnažila i pojačala davnašnju želju za otcepljenjem i stvaranjem „velike Albanije“ uz bujanje šovinizma. Nažalost, srpski narod i sveštenstvo SPC u vladajućim političkim uslovima u tadašnjoj Jugoslaviji, Srbiji i pokrajini nije imao pravnu zaštitu niti mogućnost da se počinioci svakodnevnih pritisaka i zlodela procesuiraju i kazne. Vladajući narativ o takozvanom bratstvu i jedinstvu je pokrivao sva šiptarska nedela prema Srbima. Medijski mrak o svim dešavanjima je bio potpun - navodi Ilija, i dodaje:
- Ubrzo nakon Titove smrti došlo je do javne eskalacije albanskog šovinizma i javne borbe za otcepljenje KiM. Uvertira za albansku pobunu 1981.g. bilo je sinhronizovano paljenje starog konaka Pećke patrijaršije i pobuna albanskih studenata Prištinskog univerziteta zbog navodno lošeg kvaliteta hrane - priseća se Borjanović.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)