Apelacioni sud u Nišu pravnosnažno je osudio Nemanju A. (18) iz Leskovca na 10 godina zatvora zbog ubistva školskog druga, sedamnaestogodišnjeg Andrije I. Na taj način potvrđena je presuda Višeg suda u Leskovcu od 7. novembra 2025. godine na koju su se žalili odbrana i tužilaštvo.
Kako se navodi u pravnosnažnoj presudi za ubistvo u Leskovcu, na prvostepenu presudu žalbu je izjavio viši javni tužilac koji je tražio da se Nemanji izrekne kazna zatvora od 15 godina ali i njegov branilac advokat Igor Marjanović sa predlogom da se on osudi za blaže krivično delo te da iza rešetaka bude maksimalno osam godina.
Apelacioni sud je smatrao da je žalba branioca koji je tvrdio da se radi o ubistvu iz nehata za šta je predviđena blaža kazna, neosnovana pa je odbio. Sud je smatrao da je delo počinjeno sa eventualnim umišljajem jer je Nemanja bio svestan “da usled njegovog činjenja može da nastupi zabranjena posledica u vidu smrti oštećenog pa je pristao na njeno nastupanje”.
Apelacioni sud razmatrao je i žalbu tužioca koji je smatrao da kazna nije adekvatna težini dela odnosno da prvostepeni sud nije dao dovoljan značaj otežavajućim okolnostima zbog čega je tražio kaznu zatvora od 15 godina. Po oceni suda , pravilno su cenjene olakšavajuće okolnosti kao što su uzrast i lične prilike optuženog, da se radi o mlađem punoletnom licu koje do sada nije osuđivano i da je bez zaposlenja. Međutim, prilikom odmeravanja kazne uzeo je u obzir i otežavajuće okolnosti u smislu izražene upornosti u izvršenju dela jer je Nemanja žrtvu udarao više puta, pa čak i kada je nesrećni dečak pao na zemlju zbog čega se opredelio za kaznu od 10 godina.
Nemanja A. je jula 2025. godine zbog ovog zločina osuđen na 12 godina zatvora ali je Apelacioni sud postupajući po žalbi njegovog branioca ovu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje Višem sudu u Leskovcu. Ova pravosudna instanca je u ponovljenom postupku novembra 2025. godine donela novu presudu kojom mu je izrečeno 10 godina zatvora ali sui na tu odluku žalbe izjavili i odbrana i tužilaštvo. Međutim, Apelacioni sud je ovoga puta obe žalbe odbio i potvrdio presudu od 10 godina koja je pravnosnažna i na koju se mogu izjaviti samo vanredni pravni lekovi koji ne odlažu njeno izvršenje.
Andriju je 27. novembra 2024. godine u Vlajkovoj ulici u Leskovcu do smrti tukao tinejdžer sa kojim je jedno vreme bio u istoj školi. U istrazi kao mogući motiv zločina pomenuta je ljubomora zbog devojke sa kojom su se obojica zabavljali.
Andrija i njegov brat odrastali su u hraniteljskoj porodici Gorana Veličkovića. On je sve vreme pratio suđenje i zahtevao najstrožu kaznu ističući da ih je smrt dečaka o kome su se starali kao o svom detetu, razorila. Naglašavao je da mu je posebno teško palo što ubica nije pokazao nimalo kajanja niti žaljenja.
- Tokom čitavog postupka govorio je da se ne oseća krivim iako su svi dokazi bili protiv njega, uključujući i obdukcioni nalaz koji je pokazao da je Andriju tukao dok ga nije ubio. Na sudu je svedočila i njegova bivša devojka koju je tužilac pitao da li je bio nasilan. Ona je potvrdila da je tukao te da ga je zbog toga ostavila. Sve to pokazuje o kakvom se mladiću radi, očigledno je da on nema empatije niti brige za druge ljude - kazao je nakon izricanja prve presude Veličković.
Tragično nastradali tinejdžer pohađao je treći razred Škole za tekstil i dizajn čiji je đak jedno vreme bio i njegov ubica. U dom Gorana i Zorice Veličković Andrija je smešten kada je imao samo šest godina.
Komentari (0)