Slavski kolač
RAS Đorđe Kojadinović
Slavski kolač

RAS Đorđe Kojadinović

Slavski kolač, Foto: RAS Đorđe Kojadinović

Tradicionalno obeležavanje slave u našem narodu, zbog svoje posebnosti i bogatstva, Unesko je uvrstio u nematerijalnu kulturnu baštinu prvoga reda. U Srbiji se godišnje obeleži 78 krsnih slava, a običaji koji ih prate nose hrišćansku simboliku. Stoga je važno da se sve na vreme pripremi.

PRE SLAVE

S obzirom na to da u narodu postoji verovanje da će čitava godina biti onakva kako protekne dan slave, otac Ljubomir Ranković savetuje šta treba učiniti nekoliko dana ranije.

- Potrebno je pozvati sveštenika u svoj dom da se osvešta slavska vodica. U kući treba imati ikonu krsne slave, kadionicu, briket ili žar, tamjan, vodicu i jedan struk bosiljka, kojim sveštenik osvećuje vodicu i dom. Žar i tamjan, ili briket, predstavljaju žar i toplinu naše vere u Hrista i Boga, a miris tamjana simbolizuje blagougodni miris Svetoga duha - kaže za „Alo!” sveštenik Ranković.

ULOGA ŽENE

On ističe da je, uz sveštenika koji dolazi u dom tog dana, majka sveštenik porodice.

- Ona mesi kolač, uređuje kuću, priprema slavsku vodicu, uglavnom dočekuje sveštenika i pripaljuje kandilo u kući. Domaćica je ta koja pribavlja sveću, koja priprema hranu za goste i koja ih dočekuje. Njena uloga u celom kompleksu i fenomenu krsne slave jeste uzvišena. Na njoj počivaju kuća i porodica - kaže otac Ljuba Ranković.

Poštujte posnu trpezu

Slavski ručak je izraz poštovanja prema svojim najbližima, ali nije obavezan element krsne slave. Prema rečima oca Ljubomira Rankovića, važno je poštovati spremanje posne trpeze sredom i petkom.

- Veliki je greh spremiti mrsnu trpezu za posnu slavu. Moj je savet da je bolje da ne slave slavu nego da to rade. To je unižavanje uzvišenosti jednog divnog običaja - objašnjava naš sagovornik.

KOLAČ

Slavski kolač, koji simbolizuje Hrista, treba da umesi domaćica, na sam dan slave. Poželjno je da koristi osveštanu vodicu. Prilikom ukrašavanja kolača na sredini treba da se ispiše IS HS NI KA, što znači „Isus Hristos pobeđuje“. Tradicija je da glava porodice odnese kolač u crkvu da ga sveštenik prelomi. Ukoliko to iz nekog razloga nije moguće, sveštenik dolazi u dom domaćina da to učini. Smatra se da kolač treba da se okreće sleva udesno, što simbolizuje putanju sunca, da bi domaćinstvo napredovalo. U nekim domovima se praktikuje podizanje kolača uvis, jer se veruje da će zbog toga usevi bolje da rastu, a zreli plodovi da olakšaju život porodice. Postoji verovanje da da žena, ukoliko se kolač ne lomi iznad stola, mora da stavi na pod belu tkaninu i tako sakupi mrve, da se slučajno ne bi gazile i raznosile po kući, što se smatra grehom.

SVEĆA

Krsna sveća, koja svojom svetlošću predstavlja Hrista, treba da bude od čistog pčelinjeg voska. Običaj je da domaćin zapali sveću kad dođe sveštenik da mu lomi kolač ili kad donese kolač iz crkve. Ona treba da gori celog dana.

ŽITO

Ova poslastica je simbol života, jer on klija iz nje. Običaj je da se gosti posluže žitom pri ulasku u kuću. Gost prvo treba da se prekrsti, poželi srećnu slavu i zatim se posluži, nakon čega se opet prekrsti i sedne. Po pravilu, prvo se služe stariji. Tokom cele večeri tacna na kojoj je žito treba da stoji pored sveće.

ZDRAVICE

- Domaćine, srećna slava, molim se za svakog tvoga, nek te vodi vera prava, u jednoga Hrista Boga. Čašu gore i nazdravi i neka se vazda slavi. Srećna slava tebi i tvojim ukućanima!

- U čije se zdravlje vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i žito i vino, ponajviše pšenica belica i u kući zdrava dečica.

- Ko je proslavljao ove godine, proslavljao je i do godine, punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo leta, a sve za njegova života, on i njegova deca.

VINO

Crno vino je potrebno za prelivanje kolača i žita. Ono simbolizuje život, Hrista i njegovu krv. Vino se koristi i za gašenje slavske sveće.

GOSTI

Smatra se da porodica samo jednom poziva goste na slavu, a da se svake naredne godine poziv podrazumeva. Zato vrata ili kapija doma na dan slave moraju biti otvorena, jer su svi gosti dobrodošli. Postoji verovanje da niko iz porodice ne sme da sedne tog dana, već da svoje goste treba da služi stojeći, u znak poštovanja svog svetitelja.