BEŽE OD RATA U UKRAJINI U Poljsku svakodnevno stiže 17 hiljada izbeglica
Alo

U to da je Poljska zemlja u kojoj briga o izbeglicama i uslovi u kojima borave ide i preko osnovnih potreba, imala je prilku da se uveri ekipa Tanjuga, koja je sa grupom novinara iz Srbije, u okviru EU projekta "Puls Evrope", posetila prihvatni cenar Nadarzin, prijavni centar na železničkoj stanici Varšava Istok i restoran u Varšavi gde rade žene izbegle iz Ukrajine.
NIJE DOVOLJNO Amerikanci žele da šalju još novca Ukrajini, Blinken i Lojd mole republikance za pomoć

Od početka ratnih sukoba iz Ukrajine je izbeglo 5,7 miliona žena, dece, starih, bolesnih, iznemoglih, a njih 3,2 miliona stiglo je u Poljsku, koja im je širom otvorila vrata, besplatno obezbedila smeštaj, hranu, zdravstvenu zaštitu, prevoz, obrazovanje, da mogu da rade, stvaraju… ili im olakšava put ka krajnjem odredištu - Nemačkoj, Španiji, Finskoj, UK, Kanadi, SAD...
"UKRAJINA TRPI STRAHOVITE GUBITKE" Kijev priznao koliko ih košta rat

Izbeglice su u Varšavi zbrinute na najbolji način, a zahvaljujući pomoći na državnom i lokalnom nivou, kao i snazi 12.000 volontera, pronađen je smeštaj, ljudi su zaposleni, deca pohađaju školu, a pojedini su već pokrenuli i sopstveni biznis.

DRAMA NA ZMIJSKOM OSTRVU Ukrajinci krenuli u munjevit napad, a onda ih sačekao žestok odgovor Rusa

Prema rečima Pšemislava Rembielaka iz Poljskog centra za međunarodnu pomoć, a koji je decenijama sticao iskustvo u Africi, uključujući i Keniju, kaže da je prijavni centar, kroz koji je u najtežim danima prolazilo i po 9.000 izbeglica, a danas prosečno nešto više od 1.000, organizaciono jedinstven u svetu.

Na to mesto, kojim Pšemislav rukovodi, stižu ljudi pravo iz voza, najmlađa beba, kaže, imala je mesec dana, a najstariji čovek 92 godine.



Među njihovim “gostima” su i bolesni, invalidi, a svima je obezbeđeno da, dok čekaju naredni korak, i odu u neki od poljskih prihvatnih centara, kod prijatelja, rođaka… imaju hranu, lekarsku pomoć, besplatan internet kako bi se javili porodici,



Naša briga ide do sitinica, mnogi ljudi stižu kod nas samo sa kesama, pa im dajemo i kofere, ili hranu za životinje”, rekao je Pšemislav i dodao da su imali slučaj da ljudi dovode ljubimce - pse, ptice, pacove, činčile, a imali su i slučaj da je došla žena sa 22 mačke. Kako dodaje četri su bile njene a 18 je skupila putujući, i sve su u roku dva sata čipovane i zbrinute.


Poljaci, kako kaže, na Ukrajince gledaju kao na prijatelje i braću, a ne kao izbeglice, jer se dobro poznaju i imaju mnogo zajednicnog, od hrane, do tradicije i istorije.



Solidarnost poljskog naroda sa ukrajinskim izbeglicama očitava se i u tome što je hotel sa pet zvezdica, poput Marriott-a, deo svojih kapaciteta besplatno ustupio izbeglim Ukrajincima, ali i u tome što mnogi vrlo rado posećuju “Garmaž”- restoran tradicionalne ukrajinske hrane u kom rade žene izbeglice.


Gramaž” je najbolji primer da izbeglice mogu da nađu posao, da pokrenu biznis", rekla nam je menadžer Dorota Veresčeinski i dodala da u njemu radi pet Ukrajinki – među njima su Natalija i Ljudmila koje su novinarima rekle da im veoma znači što su doble posao veoma brzo po dolasku u Varšavu.



Svi dele isti san, da se vrate kućama i sastanu sa članovima porodice od kojih ih je razdvojio rat.



Natalija Hipska, vaspitačica iz okoline Harkova, kaže da je došla 1. marta. Objašnjava da je sa komšijama i prijateljima posle posle prvog napada počela da analizira situaciju i da su odlučili da krenu u izbeglištvo. Pet dana je sa sinom putovala takozvanim zelenim koridorom, a u Poljsku su stigli posle sedam dana. Vrlo brzo je, kaže našla sobu i već 10. marta njen sin krenuo je u školu, a ona se zaposlila.




Kao i sve druge izbeglice sa kojima smo razgovarali, i Natalija je iskazala zahvalnost Poljskoj na tome kako su primljeni i koliko im pomažu.

Sa suprugom, koji je ostao u Ukrajini, čuje se svakodneno. Kaže da

zna da iznad njenog mesta svakodnevno lete avioni, da je sitaucija napeta...


Natalija naglašava da želi da se vrati u Ukrajinu. Prema njenim rečima, mnogi koje zna nisu uspeli da se snađu u izbeglištvu, posebno ako su otišli u neku sredinu koja se mnogo razlikuje od Ukrajine i ne znaju jezik...


Natalija poručuje da ovaj rat nikome nije bio potreban, da su Ukrajinci mirna nacija i da nikoga ne napadaju.



Ljudmila, prehrambeni tehnolog, objašnjava da je napustila zemlju jer je situacija u Žitomiru, mestu kod Kijeva, bila jako teška: “Ljudi su ubijani, srušen je most, vazdušni napadi bili su česti, a živeli smo u podrumima”.



U prijemnom centru Nadarzin, kapaciteta 5.000 mesta, gde se izbeglice zadržavaju nekoliko dana, svi sa kojima smo razgovarali dele isti san. Osim želje da se vrate kućama i sastanu sa članovima porodice, sanjaju posao kako bi mogi od nečega da žive.


I to su samo dve od brojnih priča izbeglica čije su kuće i gradovi razoreni, a porodice razdvojene. Srećom, pored užasa koji ih je zatekao, u centru su za njih i njihovu decu obezbeđeni osnovni uslovi. Dece u centru može da bude i po 1.000, a svi imaju hranu, smeštaj, besplatnu zdravstvenu zaštitu, igraonice, animatore…


Želja da živi od svog rada ispunila se mladoj Ukrajinki Tanji, ona radi na pultu i sunarodnicima olakšava da odu u Švajcarsku, Holandiju, Španiju, ili da dođu do vize za Ujedinjeno Kraljevstvo.


Oksana iz Marijupolja evakualisala se zajedno sa decom preko Rusije i Baltičkih zemalja, kaže da želi da ostanu u Poljskoj i da se nada da će se rat brzo završiti …



Sve smo ostavili, pa i psa, došli smo sa dve torbe”, kaže Oksana.


Za razliku od nje, sredovečna Tatjana želi da ode u Švajcarsku, živela je u Italiji deo života, bavila se pedagogijom, radila sa decom, a u kamp je stigla pre dve nedelje, Kaže da se ponekad oseća jako loše, ne zna šta će biti, jer nazad ne može, kuća joj je potpuno uništena.


U centru je i muškarac iz Azerbejdžana koji se početkom rata zadesio u Ukrajini, a sada ne može kući jer nema novca. Kaže da je pomagao nekoj deci I povredio se, ali srećom, kako dodaje, u Varšavi pored smeštaja ima besplatnu zdravstvenu pomoć, zbog čega je veoma zahvalan Poljacima.


Ima u centru i drugačijih priča, srećom daleko manje. Nadežda i slabo porketni Andrej su uplašeni, nemaju novca, kažu da sa 500 zlota koje dobijaju ne mogu da prežive.



Planirali su da odu u Švajcarsku, ali kažu da vide da se mnogi izbegli iz Ukrajine vraćaju u Poljsku jer im obećanja koje su dobili od Švajcaraca nisu ispunjena.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading