Spas uz kovčeg svetitelja!

Vernika je najviše uoči Petrovdana, manastirske slave. Mnogi od njih u odajama Crne Reke provode noć pred veliki praznik u blizini moštiju Svetog Petra Koriškog Čudotvorca, gde dočekuju sabor.
- Dok sam ležala ispod moštiju, zavetovah se svetitelju da ću, budem li rodila muško, detetu dati ime Petar, a ako bude žensko - Petra. Posle kraćeg vremena ostala sam u drugom stanju i nakon normalne trudnoće rodila sam zdravu devojčicu, kojoj sam, ispunjujući zavet, dala ime Petra. Pre toga imala sam nekoliko spontanih pobačaja - priča Marijana P.

Poznata su brojna slična iskustva supružnika koji su pošto ih je medicina otpisala kada je reč o mogućnosti da postanu roditelji, spas pronašli upravo u ovom manastiru i dobili zdravu decu. Postoji verovanje da voda koja izvire iz jedne od manastirskih pećina leči očne i druge bolesti, kao i da će se devojke koje služe na manastirskoj slavi udati baš te godine.
Manastir Crna Reka nalazi se nadomak Novog Pazara, a atar sela Ribarići postao je poznat baš po njemu. Istorija ne beleži podatke ni o tačnom vremenu nastanka, ni o tome ko ga je sagradio. Prema jednom predanju sagrađen je u 13. veku, ali postoji i verovanje da se to dogodilo krajem narednog veka, po završetku Kosovske bitke. Ostalo je zabeleženo da su monasi iz manastira Studenice, bežeći pred Turcima 1687. godine, potražili utočište baš u Crnoj Reci, noseći sa sobom i mošti srpskog kralja Stefana Prvovenčanog, koje su ostale u manastiru sve do 1696. godine. Pretpostavlja se da je u drugoj deceniji 18. veka ovde bila razvijena i prepisivačka delatnost, te da je postojala škola u kojoj su se obrazovali monasi i sveštenici.
Sedište konzula
Iako manastir nikada nije rušen, doživeo je razaranja od ruke turskih osvajača. Postoji podatak da su Osmanlije 1763. godine podmetnule požar, u kojem je bilo i stradalih, nakon čega su monasi napustili Crnu Reku. U periodu od 1898. do 1912. u okviru Crne Reke radila je osnovna škola i internat za decu na teritoriji čitavog Ibarskog okruga. Za tu svrhu bio je izgrađen i kameni konak. Početkom 20. veka u manastiru su bili smešteni i tadašnji ruski konzul iz Sremske Mitrovice, kao i konzuli Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, kojima je tu bilo i zvanično sedište. U osvit Drugog svetskog rata manastir je ponovo bio potpuno pust.

Komentari (1)
Nn
25.08.2015 21:20
Prelep Manastir u prelepoj prirodi. Niste napisali sta se desilo sa rekom Pored manastira.