Baka i deka, baba i deda
Profimedia.rs
starci baba i deda par penzioneri

Profimedia

Uzivaju u ljubavi vise od pola veka, Foto: Profimedia

Kad se početkom šezdesetih godina prošlog veka kao tek stasali momak spustio iz rodnog Janja kod Šipova u lijevčansko selo Brezik Laminci, Milan Cumbo nije verovao u ostanak u ravnici. Zbunjen nepreglednim poljima, dugim redovima kukuruza i prostranim pašnjacima, ni slutio nije da će baš tu pronaći ljubav svog života.

Čuvajući krave na ogromnoj poljani, zagledao se u tri godine mlađu devojku Boru. Zaiskrila je ljubav među njima, a ubrzo je Bora devojačko prezime Tubin zamenila Milanovim.

- Bio je vragolast i uvek veseo i po tome se uvek razlikovao od drugih momaka. Pazio je i na moje krave. Osvojio me je na te svoje cake - priznaje Bora.

Osamdesetogodišnji Milan priznaje da ga u životu održavaju smeh, dobra volja i ljubav. Boru, kako kaže, jednako voli sada kao i šezdesetih godina, dok su bili čobani. Izrodili su dvoje dece, imaju četvoro unučadi.

- Kad se samo setim mog dolaska u Lijevče polje. Kopamo kukuruz, a nigde ni hladovine niti kraja reda. U duši sam patio za svojim brdima. A danas je drugačije. Ostario sam, bole me noge, kako bih sada po brdima gore-dole - govori Milan za "Avaz".

On je penzioner, a radio je kao građevinac. Penzija je mala, tek 250 maraka (oko 120 evra). Zbog toga ga Bora svakodnevno zadirkuje.

- Ja više privređujem od tih njegovih 250 maraka. Proizvedem svašta u bašti, imamo jednu kravu, svakog dana imamo mleko, a napravim malo sira i kajmaka. Kad bi se dodalo i što spremam hranu, čistim kuću, perem i peglam, gde bi bio kraj mojoj računici – šali se ona.

Milan ističe da ga raduju susreti s komšijama i zajedničke akcije u selu. Nikome ne zavidi i to je, priznaje, kamen temeljac njegovog duševnog mira.

- Kad imaju moje komšije, odmah imam i ja. Volim kad se obilazimo, okupljamo, kad organizujemo razna druženja. Prilično smo zdravi i ja i baba i lepo živimo. Samo mi ne dozvoljava da je tako često i snažno zagrlim, kao što sam nekad radio - požalio se Milan.

- Više od pola veka ga korigujem, ali je veoma tvrdokoran i ne uspevam baš u tome. Nikad nam nije dosadno. Nekad smo čuvali krave i ašikovali, a sad imamo jednu kravu i ona nas podseća na te neponovljive dane - kaže baka Bora.

Tagovi

Komentari (1)

Vanesa

24.06.2018 13:43

Prelep tekst...zelim vam jos mnogo srecnig i zajednickih godina...