Beograd
Profimedia
Beograd

Profimedia

Beograd, Foto: Profimedia

Ispovest prenosimo u celosti:

Čim sam odbranila maturski ispit, otišla sam kod oca u Brizbejn. On je živeo tamo, u tom momentu već 15 godina, od kako su se on i mama razveli kada sam ja imala samo tri godine. Tata je otišao “trbuhom za kruhom”, a ja ostala sa mamom, da završim školu. Mama se nadala da ću možda ipak ostati u rodnoj zemlji, a ja sam znala, čim sam krenula u srednju, da ću otići kod tate.

I tako je i bilo. Istog dana kada sam uzela svedočanstvo u gimnaziji, uzela sam kofer, pozdravila se sa mamom, i zaputila na aerodrom. Mami sam obećala da ću doći već sledećeg leta, ali se ispostavilo da sam je slagala. Nisam došla narednih deset godina. I ne bih ni sad, verovatno, da nisam dobila predivan poziv: da proslavim sa svojim drugarima 10 godina mature.

Od kako sam otišla preko pola sveta, ostala sam u kontaktu sa desetak drugara i drugarica iz gimnazije, i to preko Fejsbuka. Povremeno smo se dopisivali, redovno čestitali rođendane i praznike, ali to je bilo sve.

U Brizbejnu sam završila marketing i posle stažiranja u jednoj kompaniji dobila ponudu koja se ne odbija iz jedne prestižne firme, gde radim već četiri godine i prezadovoljna sam. Upoznala sam mnogo ljudi tamo, izgradila sebe i svoj život. Upoznala dečka sa naših prostora, sa kojim živim već dve godine i planiramo venčanje. Srećna sam i zadovoljna. U Srbiju nisam dolazila jer me mama poseti svakog leta, a kad sam ja na odmoru, koristim vreme da proputujem koliko mogu.

Kada me je Marko, drugar iz odeljenja kontaktirao, negde oko Nove godine, da planira da organizuje okupljanje, i da bi voleo da dođem i ja, pa da zato želi da javi na vreme da bih mogla da se organizujem, oduševila sam se. Odmah sam kupila kartu za Beograd, i radovala se povratku u rodni grad posle toliko vremena i viđanju starih prijatelja.

Kako se približavao jun, Marko me je izveštavao o detaljima organizacije. U međuvremenu je nekoliko ljudi otkazalo dolazak, ali i dalje je iz IV-1 bilo u planu 17 ljudi. Iz ostalih odeljenja od 10 do 15, ali svakako smo bili među najbrojnijima. I kada se uzme u obzir svih deset odeljenja, trebalo je da bude stotinak ljudi.

Našli smo se na Miljakovcu, u jednom restoranu koji drži otac druga iz generacije. Imali smo čak i živu muziku, kompletnu večeru, piće i dezert. Ponuda koja se ne odbija, a restoran manje poznat, a dovoljno “izolovan” da se stari prijatelji sastanu posle decenije i popričaju.

Kako sam prilazila mestu dešavanja, svakim korakom srce mi je lupalo sve jače. U glavi su se menjali razni filmovi – da ću ući unutra poput neke zvezde, da će svi da se oduševe kada uđem… Pa onda, da će me dočekati aplauzom, itd. U svakom slučaju, brzo sam shvatila da previše fantaziram, ali sam se radovala susretu i od treme sam jedva otvorila ulazna vrata.

I dok sam pogledom tražila ekipu, more ljudi, radoznale oči… Za jednim stolom u ćošku sam videla desetak poznatih lica, okupljenih za jednim stolom, kako sede u polumraku u tišini, i kao da čekaju da dođem ja, ne bih li podigla tu učmalu atmosferu.

Malo je falilo da se onesvestim od šoka. Prišla sam, pozdravila se, svi su bili divni i ljubazni. Ipak, tu je bilo osmoro ljudi iz mog odeljenja i još troje iz ostalih. I to je to. Cela generacija se svela na taj jadnjikavi sto u nekoj zadimljenoj birtiji na periferiji grada. A ja došla iz Australije?!

Bilo mi je drago da vidim te ljude, razgovarali smo, smejali se… bilo je prijatno veče. Ipak, nije bilo ni deseti deo onoga što sam zamislila, a posebno što nije došao skoro niko ko je mene zanimao… Strašno. Ispalila sam se onako, svetski. Pukla hiljadu evra na avionsku kartu, još 500 na poklone koje sam morala da ponesem ljduima jer, eto, dolazim iz “obećane zemlje” posle toliko vremena… Debakl.

Na kraju te večeri je baš Marko predložio da se nađemo na kafi, kolačima, na Adi za neki dan… jer sam ja ostajala još dve nedelje u Beogradu. I tada sam uradila strašnu stvar: slagala sam da putujem po Srbiji, da obilazim rodbinu, i da već sutra idem iz Beograda, a da se vraćam bukvalno na aerodrom. Morala sam. Ta scena mi nikada neće nestati iz sećanja: desetak umornih, sivih lica sa usiljenim osmesima, čekali su mene da im obojim veče… E, nećete me više prevariti. Ostanite sa svojim učmalim životima, a ja odoh u beli svet da se vratim svom lepom životu!

A vi, koji me pljujete… Ljubomorni ste, jer ni vaši životi nisu mnogo bolji", napisala je Ljubica u svojoj ispovesti.

Komentari (15)

Vuki

24.07.2018 21:02

Krivo joj, što je nisu gledali kao zvazdu večeri..

peppe

24.07.2018 21:45

Coki ti mene u levi chick,pa putuj cow.

marko

24.07.2018 21:50

smesna si

Ciga

24.07.2018 22:08

I ja sam doso na 20 godina mature.iz nemacke sa mercedes e klasu sa boss odelo sa iphone sa pare.kad sam otiso svi su pricali Ma vratice cigu svabe.kad me vidli ovi moji poludeli.kad se smejem vidu se beli zubi zdravi.osiguranje bato.ovi svi ostali sa tarabe u usta.prvo sto kazu nema se pare poso los...a ja zovem pevaljku i 100 evri joj metnem.kad smo posli njih 5 mi kazu brate burazeru kume daj bre neki dinar da platim ovu proslavu.i tako...oni ostali ja se vratio u svabiju.

miloš

24.07.2018 22:24

Mlada damo, uživaj u svojoj sreći u Australiji, a pusti nas da uživamo u našoj zemlji, ovakvi kakvi smo.

Milja

24.07.2018 22:38

Kakva sitna dusa, najvise zali pare!!! Zaradices Ljubice, pa radis dobar posao u dobroj firmi!!!!

Bg

24.07.2018 22:40

Pa nije Jlo dosla,kobila glupa,nmz tamo pa mislila da je ovde zvezda...

milovan

24.07.2018 22:42

Pa sta je mislila da ce svi popadati u nesvest kada nju vide. Koga briga za nju i Australiju. To je bilo jedno druzenje. A ako joj je tako dobro sto nije platola za bolji restoran.?? Jeste bi ona ali na tudji racun.

Suza

24.07.2018 23:36

Hvali hranu, uživala je u društvu, smejala se,ali nije dočekana aplauzom...zbog čega je zamislila da je bolja od drugih??? Možda su oni videli sivilo u njoj, sigurna sam da su primetili i aroganciju kojom zrači čak i u ovom tekstu. Putuj devojko, ne žele ni oni tebe da vide, posebno kada budu pročitali šta misliš o njima neceš imati ni onih 10-ak prijatelja da se sa njima dopisuješ....

x

25.07.2018 05:36

Priča već objavljena ,verovatno izmišljena.

zloca

25.07.2018 07:07

Mozda je ona ocekivala drugaciji docek od drugara. Ne verujem crveni tepih. Ali verujem joj sve.Pare su cudo ako ih nemas,svima zavidis,koji su napolje. Ljubomoran smo narod

caja

25.07.2018 09:16

Sramota,ojavljujete vec ojavljivan tekst.Hocete jos vise da potspesite mlade da je TAMO DALEKO bolje,srecnije,veselije, ,,,citala sam ist tekst pre godinu dana ...???

ObjektivanHejter

25.07.2018 09:34

Ljudi, ne ložite se na izmišljene priče koje su, sa drugačijim imenom glavne "junakinje", već objavili drugi portali...

Драагооољуб

25.07.2018 10:04

Типична гастарбајтерска прича! Побегну одавде у бели свет и тамо постану једно од "N" људи у тој средини! Очарани лепотом тамошњег живљења и мислима да су НЕКО! Знам човека који је радио у немачкој и годишње долазио на одмор са "новим" аутомобилом који повољно изнајми у фабричкој продавници, јер ради у тој фабрици! Само да би у крају оставио ефекат да је неко!! Тако и ова младица, факултет, добар посао, дечко. Ко зна како тамо живи? Хтела да буде краљица када се појави пред другарима! Ха, ха, ха

gkc

25.07.2018 10:48

Putuj igumane, za manastir ne brini. Idi u Australiju i budi zvezda, cvet u pustinji a ovu decu ostavi u Srbiji, iz koje nisu zeleli da odu i koja im je jedina i najlepsa zemlja na svetu. Njih ce usreciti sitne stvari a ti juri za srecom koja se naziva novac. Radi sta hoces, ali nemoj nikoga da omalovazavas i vredjas!