Sokobanja
Alo!/N. Vujanović
Sokobanja

Alo!/N. Vujanović

Sokobanja, Foto: Alo!/N. Vujanović

Kada skrenete s glavne ceste, krajolik odmah postaje lepši. Prolazite kroz Aleksinac i nailazite na Bovansko jezero, na čijim su obalama načičkane vikendice, a opet, za oko vam zapada pustoš i divljina tog kraja, koji je često na meti kampera.

Ono što primetite čim uđete u Sokobanju jeste oštar i svež vazduh. Prestajete da kašljete i počinjete da zevate. Tako počinje cela priča.

Legenda o Soko-gradu

Sagrađen je između 3. i 6. veka kao rimski kastel, a Nemanjići su na njegovim temeljima sagradili srednjovekovnu srpsku tvrđavu. Razrušen je 1413. godine, kada se Musa Kesedžija odmetnuo od otomanske vlasti. Ispod njega se nalazi najpoznatije izletište Lepterija. Sokobanja je po njemu dobila ime, a on po ptici, sivom sokolu, koja je, prema legendi, pomogla sinu gospodara Soko-grada da nađe put do kuće kada je tokom lova zalutao na Devici.

Sokobanja je mesto u Srbiji koje beleži rapidan rast u poseti turista. Ako bismo se „frljali“ brojkama, dovoljno je reći da je baš tamo prvomajske praznike provelo 30.000 gostiju, što do sada nije viđeno. Primera radi, samo mesto ima 8.000, a opština 16.000 stanovnika.

- Za dan početka organizovanog turizma u Sokobanji uzima se 21. jun i ove godine obeležavamo 181 godinu. Posle skoro dva veka, Sokobanjcima je gostoljubivost u krvi. Smeštaj turistima su izdavale i moja majka, baba, prababa.. .Dolaze nam ljudi sa svih strana i to doprinosi svestranosti domaćina. Najviše ima turista iz Bugarske, Rumunije, Kine i zapadne Evrope, a od prošle godine dolaze nam i Amerikanci i Japanci. Japanci su posebno oduševljeni, verovali ili ne, našom gastronomskom ponudom - otkriva Ljubinko Milenković, direktor TO Sokobanja.

U prilog priči o srdačnosti tamošnjih domaćina priseća se anegdote sa turistima koji su na engleskom pokušavali da saznaju od jedne bakice kako da dođu do najpoznatijeg izletišta Lepterija.

 - Baka koja je imala više od 80 godine i ne zna čak ispravno da govori ni srpski, a kamoli engleski, svojski se potrudila da pomogne turistima. Kada sam im prišao u želji da pomognem, jer sam video šta se dešava, ljubazno su mi rekli: „Hvala, gospodine, gospođa nam je sve objasnila, shvatili smo!“ - priseća se Milenković. 

Veličanstvena Ripaljka

Sokobanja ima sve što kontinentalno turističko mesto može da ima. Ukupno 36 lokaliteta, četiri planine, dva jezera, Bovansko i Vrndžansko, reku Moravicu, čiji izvor, podno planine Device, spada u prirodne fenomene.

U blizini se nalazi i pećina u kojoj se krio Kraljević Marko, a pronađeni su i ostaci praistorijskog čoveka. Sokobanja je brendirana i kao „Zeleno srce Srbije“ jer se 96 odsto Ozrena nalazi pod šumom. Posetiocima dah oduzima i vodopad Ripaljka, prvi spomenik prirode u tadašnjoj FNRJ, zaštićen od 1949. godine. Visine je 40 metara i ima 11 slapova. Do same Ripaljke možete samo pešaka, zbog netaknute prirode.

Sokobanja je bila jedna od omiljenih destinacija i viđenijeg sveta. Naš komediograf Branislav Nušić u njoj se često lečio, jer je bio strastveni pušač. Krilatica: „Sokobanja, Soko-grad, dođeš star, odeš mlad“, njegova je tvorevina. Ovde su se lečili i Meša Selimović i Isidora Sekulić, a Ivo Andrić je 1943. godine, bežeći od Gestapoa, utočište pronašao u Sokobanji, gde je i počeo da piše roman „Na Drini ćuprija“.

- Andrić bi ostajao uvek po tri nedelje. Boravio je u hotelu „Moravica“, u apartmanu 144. Knez Miloš Obrenović je u banji uvek boravio po tri meseca, pa je ovde prebacio i celokupnu administraciju, koja se nalazila na mestu današnjeg Miloševog konaka. On je prvi u Sokobanju poslao lekara Leopolda, u vreme kada su u Srbiji postojala samo trojica lekara. Srpski knjaz je u turskom kupatilu imao i svoju kadu, pored koje je bio prozor, kroz koji je gledao dame kako se kupaju, i birao... Dakle, prvo bi se sterilisao, a onda bi se zabavljao. Knjeginja Ljubica je takođe bila redovan gost Sokobanje, ali interesantno je da se nikada ovde nisu sreli - priča Ljubinko.

U sokobanjskom Amamu snimana je i Zona Zamfirova. Sagrađen je pre 530 godina, a bazeni sa rashlađenom vodom (izvorna temperatura 47 stepeni) kružnog su oblika, po ugledu na rimske terme. U vreme Osmanskog carstva u njih su na lečenje dolazili i ljudi iz Male Azije. Kako smo saznali, postoji i termalni „no stress“ izvor, u kojem je voda rashlađena do 29 stepeni.

Ono po čemu je Sokobanja poznata kada je reč o zdravstvu jeste i Specijalna bolnica, koja se bavi prevencijom lečenja nespecifičnih plućnih oboljenja.

Indikacije za lečenje u toj bolnici su astma, bronhitis, sinuziti, posttraumatska stanja i alergijske manifestacije, naročito kod dece.
Da podjednako brinu i o zdravstvenom i kulturnom aspektu turizma, Sokobanjci su pokazali i velikom letnjom pozornicom, čija se izgradnja privodi kraju, a imaće 1.500 sedećih mesta i biće najmodernija u Srbiji. Mesta za turiste uskoro će biti i u od temelja renoviranom hotelu „Sunce“, čije je otvaranje planirano za početak naredne godine.

U selu Vrmdža žive uglavnom stranci

U selu Vrmdža, koje se nalazi u podnožju Rtnja, stranci su prepoznali mogućnost povratka prirodi. Prvo se u njemu naselila porodica iz Amerike, a za njom i njihovi prijatelji, potom Italijani, Švajcarci, Francuzi. Danas u selu živi dvadesetak inostranih porodica. Na okućnici proizvode povrće i voće za sopstvene potrebe, a motivisali su i lokalno stanovništvo da se bavi turizmom i ostane tu. Selo vrvi od dece i mladog sveta.