Naftna industrija Srbije NIS
Shutterstock
Naftna industrija Srbije NIS

Shutterstock

Naftna industrija Srbije NIS, Foto: Shutterstock

To tvrde bivši radnici koji su i tužili tu kompaniju. Protiv NIS-a podneto je čak 5.000 tužbi, od kojih je većina zbog nepoštovanje obaveza iz socijalnog programa, koji je potpisan u okviru ugovora o prodaji NIS-a „Gazpromnjeftu“, 2008. godine.

Naime, tim socijalnim programom NIS se, između ostalog, obavezao da će zaposlenima uvećati primanja u visini od 15 odsto u odnosu na mesec koji je prethodio preuzimanju NIS-a, u periodu važenja socijalnog programa. Takođe, obavezao se i da će zaposlenima isplaćivati i zaradu iz dobiti, odnosno profita, u visini od najmanje deset odsto od iste. Međutim, od toga, kako ističu bivši zaposleni, nije bilo ništa, a tvrde i da su oštećeni kad je reč o otpremninama.

Bonusima mazali oči

Radnici kažu da je NIS, da bi zaposlenima zamazao oči, isplaćivao bonuse, ali i da su otpremnine delili kako su hteli.

- Bonuse nisu svi dobili. To je zavisilo od dobre volje nadređenih. Selektivno su deljeni. Neko dobije za tri meseca, pa ne dobije za preostalih devet ili ne dobije uopšte - pričaju bivši radnici.

 - Kad se sve sabere, i to koliko je trebalo da isplate na osnovu povećanja plate od 15 odsto i onih deset odsto od profila, ali i koliko je trebalo da isplate za otpremnine, a nisu, dolazimo do cifre od 400 miliona evra duga prema radnicima i 112 miliona uplaćenih manje u budžet Srbije - ističu bivši radnici.

Ljuba Bandić radio je 30 godina u Rafineriji Novi Sad, a bez posla u NIS-u ostao je u maju 2013. I on je jedan od onih koji je tužio svog bivšeg poslodavca, jer mu zarada nije isplaćena u skladu sa socijalnim programom.

- Samo su jednom, u aprilu 2009. godine, uvećali zaradu za 15 odsto. Međutim, kad su shvatili o kolikoj sumi je reč, to uvećanje smo videli samo tad i nikad više. Tako da o trajnom povećanju plate, sem tog jednokratnog uvećanja, nikada nije ni došlo - navodi Bandić.

Osim što do trajnog povećanja zarade za 15 odsto nije nikada ni došlo, Bandić navodi i da NIS nikada radnicima nije isplatio ni deset odsto od profita. To potvrđuje i elektroinženjer Milorad Cerović, koji je u NIS-u radio do 2015.

NIS: Nije bilo isplate

U NIS-u kažu da je zaposlenima isplaćivao zarade, otpremnine i ostala primanja u skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i ostalim internim aktima kompanije, uključujući i Socijalni program.

- Ukazujemo da zarada iz dobiti predstavlja samo mogućnost učešća zaposlenih u dobiti društva ostvarenoj u poslovnoj godini, koja nema status zarade. Čak i da je ova vrsta isplate propisana relevantnim aktima kao obaveza, ista se ne može realizovati bez odgovarajuće odluke nadležnog organa društva. S obzirom na to da takva odluka, koja zavisi od propisanih uslova, nije bila doneta za vreme važenja Socijalnog programa, nije bilo isplate po osnovu učešća u dobiti - tvrde u NIS-u.

 - Recimo, 2012. NIS je imao 400 miliona evra čiste dobiti. Znače, od tih 400 miliona, NIS je trebalo 40 miliona evra da podeli na 15.000 radnika. To, naravno, nije uradio, pod izgovorom da Skupština akcionara nije donela odluku o isplati dobiti, koji nije ni trebalo da donosi, jer se socijalni program neposredno primenjuje pošto je deo međudržavnog sporazuma. To što nisu isplatili deset odsto od dobiti, to je isto kao da ja vama kažem da ćete imati platu, recimo, 1.000 evra i 10 odsto od profita, a onda kada kompanija ostvari profit i vi se obratite s pitanjem gde je pored plate i deset odsto od profita, a ja vam kažem: „Nisam doneo takvu odluku“ - pojašnjava Cerović za „Alo!“.

Cerović, koji je danas potpredsednik Udruženja bivših radnika i malih akcionara NIS-a, navodi da je NIS, samo na ime te dobiti, u njegovom slučaju, a s obzirom na koeficijente, trebalo da mu isplati 3,5 miliona dinara. On očekuje da će se to dogoditi i da će presuda Vrhovnog kasacionog suda biti u njegovu korist.

Ludilo sa srpskim sudstvom

Mnogi radnici izgubili su sporove pred osnovnim i apelacionim sudovima, koji su zauzeli stav da NIS ne mora da poštuje socijalni program. Naime, sudovi se pozivaju na mišljenje, koje je dao Ustavni sud, da se socijalnim programom ne uređuju prava iz radnog odnosa.

- U samom socijalnom programu piše da je on sastavni deo međunarodnog ugovora, a međunarodni ugovori su u jednakosti s Ustavom, odnosno najvišim pravnim aktom. Socijalni program je pravno jači od zakona o radu, a pogotovo od kolektivnih ugovora NIS-a - kaže Milorad Cerović, potpredsednik Udruženja bivših radnika i malih akcionara NIS-a.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud je na strani radnika, što ohrabruje bivše zaposlene. Već u pet slučajeva Vrhovni kasacioni sud dao je mišljenje da radnici imaju pravo na zaradu u skladu sa socijalnim programom.