krštenje
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Brojni su običaji vezani za ovu Svetu tajnu, a mi ćemo ovde izneti ono, što je verski potrebno i ispravno i što je važno za crkvu, počev od samog rođenja deteta.

Po pravilu crkve, trebalo bi da sveštenik čita molitvu porodilji u prvi dan kada rodi dete, zatim u osmi, posle rođenja, kada se detetu daje ime i kada postaje oglašeni i zatim u četrdeseti dan, kada se vrši ocrkovljenje deteta (unošenje u crkvu).

Međutim, prilike i okolnosti su u praksi zadržale samo dva momenta vezana za Svetu tajnu, a to su: znamenje i krštenje.

Posle nekoliko dana od porođaja, kada majka i dete izađu iz porodilišta, vrši se znamenje deteta. Naime, neko od mlađih ukućana, srodnika ili komšija, odlazi kod nadležnog sveštenika, sa jednom flašom za vodu po znamenje.

Sveštenik osveti vodicu, naspe u flašu, stavi u nju jedan stručak bosiljka i daje detetu ime koje nosi do krštenja. To ime se zove "ime na znamenje".

Ovo se vrši u spomen, kada su malog Hrista, odneli u osmi dan u hram i kada je dobio ime. Vodica u flaši se čuva u kući, a po narodnom običaju ona se koristi pri kupanju deteta ili sve do krštenja.

Čim dete malo ojača, posle nedelju, dve, može se izvršiti krštenje. Crkva preporučuje da se krštenje obavi što pre, jer ukoliko bi se desio nesrećan slučaj, nad njim se ne može održati opelo.

Krštenje se vrši u hramu, manastirima ili crkvama gde ima krstionica, ali može i u domu roditelja.

Kosica koju sveštenik postriže pri krštenju, stavlja se u vosak pa onda na kalem ili se čuva kao uspomena na ovaj svečan i veliki događaj. Sveća koja se pali na krštenju, takođe se čuva u kući kao draga uspomena. Treba pripremiti i krsnicu, to jest, platno bele boje u koje se dete nakon krštenja uvija. Svakako, platno možete da iskoristite i da sašijete bebi košulju ili jastučnicu.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading