Marko Selaković
Alo.rs
Marko Selaković

Alo.rs

Marko Selaković, Foto: Alo.rs

Priznajem da sam sa blagom strepnjom iščekivao šta ću videti: u sećanju su stare informacije iz devedesetih o sukobu plemena Hutu i Tutsi u Ruandi i genocidu počinjenom nad Tutsima. Uz to, svi imamo predrasude i verujemo u neku sliku koja nam je ranije izgrađena ili servirana: priznajem, imao sam ih i ja.

Stigoh tako pre nedelju dana u Kigali, da govorim na samitu „Transform Africa“, koji je okupio brojne svetske lidere, predsednike država, ministre telekomunikacija, zvaničnike međunarodnih organizacija... Prvi utisak: sve je perfektno uredno i čisto. Pored puta trava podšišana, cvetni aranžmani svuda okolo, nigde papirića ili opuška po ulicama i trotoarima (ne daj bože plastične flaše ili nečega sličnog). Plastične kese su zabranjene, a na aerodromu ih besplatno menjate za one od biorazgradivog materijala.
Kongresni centar je fascinantna građevina, u obliku tradicionalne afričke košnice, predivno osvetljen spolja, a unutra opremljen najsavremenijim tehničkim sredstvima. Na samom skupu govorili su i predsednik Ruande Pol Kagame, ali i Karlos Slim, jedan od najbogatijih ljudi na svetu, nama dobro poznati Miroslav Lajčak, sada predsedavajući Generalnoj skupštini UN, čelnici Međunarodne telekomunikacione unije (ITU), vodeće ličnosti Uneska, „Smart Africa“...
Nedaleko od glavnog grada Kigalija (koji neodoljivo podseća na Užice, samo mnogo, mnogo veće i bez zagađenja), Ruanda gradi potpuno novi „grad inovacija“. U njega žele da dovedu najuglednije kompanije i prestižne svetske univerzitete. Putevi su već izgrađeni, infrastruktura dovedena - sada kreću investicije. Neki su već tu.
Bezbednost je praktično apsolutna, a Ruanda zauzima 41. mesto na „Doing Business“ listi: dakle, bolje je kotirana od većine evropskih zemalja, uključujući i Srbiju. Procedure i birokratske kočnice su svedene na minimum, a na korupciju imaju nultu toleranciju.
Digitalna transformacija je prioritet Ruande. Postoje indicije da država želi da se do 2024. godine potpuno pređe na elektronski novac - dakle, da se novčanice povuku iz upotrebe. Ulaže se u razvoj informacionih tehnologija, finansijske tehnologije, u ljude i kadrove... Jasno je: i predsednik i njegov tim imaju viziju šta žele da postignu, ali i jasan plan kako će to ostvariti.
Inače, upoznao sam u Kigaliju i jednog veoma uspešnog našeg čoveka - direktora južnoameričke kompanije „Positivo“, koja je investirala u Ruandu i sada proizvodi računare tamo: i od njega sam čuo puno lepih stvari o državi i njenom narodu.
Mislim da se zaključak nameće sam po sebi: ko gleda u budućnost - može napred. Ko živi zarobljen u raljama prošlosti i konflikata oboleće od te prošlosti: stalno gledanje unazad vuče državu i društvo unazad.
Vreme je da se Srbija oslobodi mitova i počne da ide strateški opredeljenim putem. Prošlost za prošlost, ali sada smo u 2018. godini: živi se neka nova realnost. Ako može Ruanda da je prihvati i da se pokrene, može i Srbija. Tačnije, dozvolite mi da verujem da može. Hoće li? Videćemo.