Od prvog prikazivanja filmskog remek-dela prošle su 22 godine, Dujmović je nesrećno okončao život, a Sinolička je nestala sa javne scene. Ona danas živi u Skoplju sa suprugom, Holanđaninom Marselom, i dvoje dece, ćerkom Leonom i sinom Meglenom. Radi kao docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju, na predmetu gluma ispred televizijske i filmske kamere. Jedno vreme imala je i svoju televizijsku emisiju „Alarm“, a nedavno je snimila i omnibus „Neke druge priče“, film sastavljen od pet priča, koje su režirale rediteljke sa prostora bivše Jugoslavije. Sa nostalgijom se seća nekadašnje države i dana kada je zahvaljujući jednoj ulozi preko noći postala filmska zvezda.
- Taj film je presudan u mojoj karijeri, pošto je bio i poslednji takvog tipa. Zauvek mi je promenio život. Međutim, snimljen je kada je već počeo raspad Jugoslavije i kada se u mom privatnom životu desila nesreća. Majka mi je nekoliko dana posle premijere u Skoplju poginula u automobilskoj nesreći. Bila sam mlada, verovatno ne i dovoljno snažna da se nosim s tom situacijom i da nakon toga kao glumica izađem van granica zemlje. Imala sam nekoliko prilika za to, međutim, nisam ih iskoristila. Radila sam, na primer, dva filma u austrijskoj produkciji, ali uvek sam se nakon odrađenog posla vraćala kući i nikad nisam dobila veću filmsku šansu od „Doma za vešanje“, ali moram priznati da se nisam ni trudila - kaže glumica i dodaje da je lik Azre i danas prati.
- Koliko to patetično i smešno zvuči... Zauvek je ostala moja duboka vera u istinu i ljubav i ništa nije pomutilo moje verovanje u iskonske vrednosti. Imam 45 godina i ponekad mislim da sam već dva života proživela, te da upravo počinjem treći. Svako ima svoju Azru u sebi! Svako od nas je izložen iskušenjima i strahu da će je izgubiti. Ja je nisam izgubila, a ni ona mene - tvrdi Sinolička, koja se posle snimanja filma nikada nije ponovo srela sa slavnim rediteljem.
- Posle „Doma za vešanje“ nisam se videla ni čula sa Kusturicom. Ipak, i danas svojim studentima prepričavam anegdote sa snimanja i utiske o tome kako je raditi sa takvim umetnikom - kaže Trpkova, koja se sa često seti i kolege Davora Dujmovića, koji se pre deset godina obesio u Sloveniji. Mnogi i danas tvrde da je razlog to što je imao problema s narkoticima.
- S Davorom sam se videla nekoliko puta na festivalima i vrlo malo smo pričali o toj temi. Ipak, ostajem pri tome da je on jedna od mnogih žrtava celog tadašnjeg sistema. Neko živi stotinu godina i ništa ne uradi ni za sebe, ni za svoje, ni za čovečanstvo, a neko živi samo 20 godina i uđe u istoriju. Za mene će Davor uvek biti živ - tvrdi Sinolička koja u poslednje vreme svoju oazu i mir nalazi u toplom porodičnom domu.
- U ovom trenutku se odmaram i ne radim ništa posebno. Osim što imam obavezu, koja je isto veštački nametnuta od našeg (ne)sistema, da postanem magistar, da bih zadržala radno mesto. U međuvremenu nalazim najveće zadovoljstvo u kuhinji, s decom i suprugom. Njima sam potrebna i oni najbolje znaju da iskoriste moje kvalitete, a pri tom sam i ja srećna.
Glumica poslednjih meseci provodi vodeći računa i o svom zdravlju jer joj je otkriveno retko oboljenje.
- Lično, živela sam zdrav život i bavila se sportom, ali ipak, pre pola godine dijagnostikovana mi je vrlo retka autoimuna bolest i još prolazim kroz veoma težak period... Nisam je odabrala, ali moj senzibilitet i način življenja, te društvene okolnosti, svakako su mi odredili „buduću drugaricu“ - kaže Trpkova.
Predsednik danima obilazi naselja koja su najugroženija nepogodom koja je zadesila Srbiju
Poslanik radikala u Skupštinu uveo predstavnike neonacističkih organizacija
Komentara: 0