Miroslav Kišprdilov
Privatna arhiva
Miroslav Kišprdilov

Privatna arhiva

Miroslav Kišprdilov, Foto: Privatna arhiva

Misteriozni nestanak, navodna smrt i pogreb Miroslava Kišprdilova (13) iz Kikinde, kojem se 1983. izgubio svaki trag na ekskurziji u Mađarskoj, posle 35 godina su ponovo pod lupom istrage. Dok su veštaci tvrdili jedno, roditelji i rodbina su posle tražene ekshumacije i DNK analize sigurni da na groblju u Kikindi ne leži njihovo dete. Zabrana da pre sahrane identifikuju dopremljeno telo u kovčegu iz Mađarske otvorila je brojne sumnje i bacila senku na ovaj slučaj još davne 1983. Bila je to jedna od najvećih afera i misterija o nestanku dece do današnjih dana. 

Lice mu je bilo izmenjeno

U iskazu, koji je Ana Rafa dala istražnom sudiji u Kikindi, stoji „da ne može da prepozna dete koje zna samo tri dana, jer je lice previše izmenjeno“. Inspektori su joj tada rekli da pokuša da ga prepozna po kupaćim gaćicama i visini. Ostalo je nejasno šta to sve znači. Ako Ana Rafa nije bila sigurna u ono što je videla, zašto je potpisala dokument kojim se potvrđuje identifikacija nestalog Miroslava?! Zašto nesrećnog dečaka u Mađarskoj nije identifikovao neko ko ga je poznavao?! Zašto porodici nije dozvoljeno da otputuje na identifikaciju leša?!

Ako je još uvek negde živ, Miroslav sada ima 48 godina. Ovaj nesrećni slučaj bi posle 35 godina davno pao u zaborav da majka Marija nije najavila pokretanje nove istrage! 

- Kao majka imam pravo da znam šta se desilo sa mojim sinom. Tražiću pravdu dok sam živa, pokrenuću novu istragu - kaže za „Alo!“ Marija Kišprdilov, čije je srce slomljeno pre tri i po decenije.

Navodnom sahranom malog genijalca, jednog od najboljih učenika OŠ „Vuk Karadžić“ u Kikindi, koji je bio pokrajinski prvak u matematici i svirao gitaru, nisu pokopane i sumnje o događaju sa „pitomog jezera“, kako Mađari nazivaju Selid.

Sve je počelo kada je Miroslav u julu 1983. kao učenik šestog razreda, sa još 24 učenika iz kikindske opštine otputovao na ekskurziju u mađarski grad Kaloča. Decu su vodile dve nastavnice koje uopšte nisu poznavale Miroslava ni njegove vršnjake. Krenuli su 14. jula, a dečak je nestao 17. jula, posle kupanja u jezeru Selid.

Marija Kašprdilov

Alo!/Miroslava Obadić

Marija Kašprdilov, Foto: Alo!/Miroslava Obadić

- Nastavnicama sam strogo podvukla da je moj sin neplivač i da se plaši vode, što su zapisale. Njegovi drugovi su mi rekli da je ulazio u vodu do kolena, sedeo na obali, mazao se peskom, pa se onda prao - kaže majka Marija i dodaje da je tog 17. jula posle kupanja na jezeru Selid, trebalo da produže na Balaton. 

Majka: Umro u plićaku do kolena?

- Sve je bilo sumnjivo - i kako je umro u plićaku do kolena, a da ga niko nije video, i zašto nam nisu dali da ga identifikujemo, zašto je kovčeg dva puta stizao do naše granice i vraćan u Kaloču, zašto nam nisu dali da čekamo kovčeg na granici, zašto nismo smeli da ga otvorimo, zašto nismo dobili nijednu sliku s obdukcije, iako smo tražili - pita se majka Marija.

Slična je izjava i nastavnice Zorice Golić, vođe puta, koja je navela da su se u vodi do kolena loptom igrala deca, među kojima je bio i Miroslav, i da ne zna kada ga je poslednji put videla. Policija je mrežama pretraživala jezero, ronioci su tragali za nestalim dečakom, ali uzalud. Druga nastavnica, koja je kasnije identifikovala leš, Ana Rafa, tvrdila je da je nestanak dečaka primetila u koloni, dok su deca stajala pred restoranom. 

- Tog dana u policiji sam saznala da je prijavljen nestanak i jednog Mađara, koji se udavio - izjavila je Ana Rafa.

Do danas je ostala misterija kako niko nije video da se Miroslav davio. Nikome nije jasno kako je nestao, kao što je nejasna odluka da se ekskurzija mirno nastavi pune dve nedelje, kao da se ništa nije desilo. Deca su posvedočila da su im obe nastavnice tada prenele da je njihov drug živ i zdrav i da su ga vratile kući. Predvođeni nastavnicom Golić, učenici su otišli na Balaton, dok je Ana Rafa ostala da sačeka rezultate pretrage. Šta je ona videla na kobnom jezeru, javnost nikada nije saznala. Izbegavala je svaki kontakt s novinarima, a na sva pitanja je kratko odgovarala: „Izvolite u policiju“.

Miroslav Kišprdilov

Privatna arhiva

Otac Branislav sačekao decu sa ekskurzije, Foto: Privatna arhiva

- Telo je posle dva-tri dana samo isplivalo i Ana je identifikovala leš. Rekla mi je da Miroslava nije mogla da prepozna po glavi - izjavila je tada njena koleginica Zorica Golić.

Miroslav Kišprdilov

Privatna arhiva

Poslednja fotografija majke i sina, Foto: Privatna arhiva

 

Svedoci ili umrli ili zaćutali

Otvorenih pitanja ima i dalje, a zvaničnih odgovora nema. Svedoci sa jezera Selid ćute, a mnogi danas nisu među živima. Nakon ovog slučaja, Ana Rafa se odselila u inostranstvo, a prema informacijama do kojih je „Alo!“ došao, najverovatnije je da živi u Mađarskoj, dok nastavnica Zorica Golić više nije među živima.

 

Komentari (1)

hummer

01.05.2018 22:47

Garant je poturen tudji les, inace ne bi branili roditeljima da otvore sanduk. Nazalost u ono vreme narod se plasio drzave i milicije. Verujem da je decak bio zrtva nekog tamosnjeg seksualnog predatora. Nasi su morali nekoga doneti, a sanduk sa telom je dva puta vracan sa granice, sto znaci da su tek iz treceg puta nasli les koji moze da prodje kao 13-ogodisnjak. Kad bi makar drugovi ili profesorka hteli da progovore. Siroti roditelji.