Sve češće zbog promene životnog stila, degenerativne promene na kičmenom stubu se javljaju kod osoba između 30 i 40 godina, pa i mlađih, objašnjava doktor Milica Krstić, specijalista fizikalne medicine Doma zdravlja „Dr Ristić“.
Bol u lumbalnom delu kičme doživi 80 procenata ljudi, a podjednako je čest kod oba pola. U više od 95 odsto slučajeva je u pitanju nespecifičan bol u krstima, dok sindrom išijasa obuhvata ispod pet procenata pacijenata.
Prisustvo bola u lumbalnom delu kičme naziva se lumbago. Ukoliko se bol spušta duž noge, to je lumboišijalgija ili išijas. Kod išijasa (lumboischialgia) bol obično počinje nakon nezgodnog pokreta ili podizanja tereta. Bolovi se šire prema i duž jedne ili obe noge. Mogu biti praćeni napetošću mišića i ograničenjem pokretljivosti kičme. Sve ovo može pratiti i mišićna slabost, osećaj trnjenja, mravinjanja, smanjena osetljivost i otežano kretanje. Bolovi se pojačavaju prilikom dugog stajanja, sedenja, kijanja, kašljanja i naprezanja.
Koji su uzroci?
- Prerano starenje i degenerativne promene međupršljenskog diskusa su osnovni razlog ove bolesti, a najčešći uzrok je pritisak ili iritacija intervertebralnog diska na nervne korenove (hernijacija diskusa - diskus hernija), uz degenerativne promene u lumbalnom delu kičme, traume, upalne procese - kaže doktorka Krstić.
Najčešće se dešava pri podizanju tereta iz savijenog položaja tela. Dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dela koji pritiska kičmeni nervni koren ili (ređe) kičmenu moždinu. Najčešće mesto za hernijaciju diskusa je između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena.
Na ranu pojavu degenerativnih promena lumbalnog dela kičme utiču loše držanje tela, urođeni i stečeni deformiteti kičmenog stuba i donjih ekstremiteta koji remete normalnu statiku kičme. Kičma trpi stalno i neravnomerno opterećenje koje ubrzava degenerativne procese u pojedinim njenim delovima. Problem može biti prouzrokovan i naslednim faktorom i konstitucionalnom slabošću diskusa.
Šta preduzeti kada se bol pojavi?
Morate se javiti fizijatru koji će detaljnom anamnezom i kliničkim pregledom razdvojiti običan lumbalni sindrom (bol u krstima) od išijasa i drugih oboljenja. Nakon pregleda često se preporučuje i rtg snimak kičme. Ukoliko se utvrdi odsustvo refleksa, poremećaj senzibiliteta, slabost muskulature i drugi neurološki deficiti, lekar će odlučiti o daljim dijagnostičkim postupcima kao što su elektromioneurografija, CT, magnetna rezonanca i laboratorijski nalazi.
Doktorka Krstić kaže da je lečenje u najvećem broju slučajeva neoperativno i sastoji se od terapije lekovima i fizikalne terapije (elektroterapija, magnetoterapija, primena lasera, ultrazvuk…). Posle smirivanja akutnih bolova preporučuje se započinjanje ciljane medicinske gimnastike radi jačanja muskulature.
Kada je operativno lečenje neophodno?
Operativno lečenje sprovodi se samo u slučajevima kada se jedino hirurškim putem može otkloniti uzrok ili ukoliko je došlo do razvoja ozbiljnih neuroloških simptoma. Ako dođe do pritiska na kičmenu moždinu i javlja se bol i trnjenje u predelu anusa, polnih organa i unutrašnje strane natkolenice, može doći i do gubitka osetljivosti nogu pa čak i do njihove oduzetosti. Gubljenje kontrole mokrenja i stolice zahteva hitnu hiruršku intervenciju.
- Bitno je decu učiti važnosti bavljenja sportom i blagovremeno korigovati poremećaje koji mogu izazvati ranu pojavu degenerativnih procesa na kičmenom stubu. Regulisanje telesne težine, nošenje adekvatne obuće, redovna umerena fizička aktivnost, izbegavanje dugog sedenja i teškog fizičkog rada su neke od stvari koje možemo preduzeti da nas leđa ne zabole - savetuje doktorka Krstić.
Komentara: 0