Venčanje
Shutterstock
Ruke, baba, starica, stare ruke

Profimedia

Ruke, baba, starica, stare ruke, Foto: Profimedia

Bračne dogodovštine baba Joke Kutlače (72), iz Mašića kod Gradiške omiljene su priče lokalnih meštana jer se starica avanturističkog duha udavala čak 17 puta.

Joka se prvi put udala u 23. godini u Gornje Karajzovce u Lijevče polju, verujući da će to biti doživotna zajednica puna sreće, ljubavl i razumijevanja.

Međutim, njen tadašnji izabranik samo je prvi ili jedan u redu njenih ukupno 17 životnih saputnika.

"Udovica sam od rata, od kada sam se razišla sa poslednjim, i ne želim više da se udajem. Dosta je bilo. Za mene su to samo priče koje ponavljam često u društvu. Svi me teraju da objašnjavam kako sam se udavala i razudavala, ko je kakav bio, odakle… Istinu govorim, ali posle svi kažu - nemoj Joko lagati, nije to sve baš tako bilo”, priča Joka Kutlača i nastavlja:

"Otišla sam u zaprezi, prvi put, konji su bili okićeni, pevalo se i veselilo. Bila je zima, ali nas je ljubav grejala. Moj prvi muž, pokoj mu duši, voleo me, mazio i pazio sve dok njegovi nisu počeli govorkati da sam ružna i da je on mogao oženiti lepše i bogatije cure. Odmah sam ga napustila i vratila se, neću da me ponižavaju", pripoveda Joka.

O svakom bivšem suprugu bi, napominje, samo da je malo upućenija u pisanije, mogla sročiti roman ili neku drugu knjigu.

 "Drugi suprug prezivao se Ždral. On je isto iz Lijevča jer su tada, šezdeset i neke, momci iz ravnice begenisali cure u brdu. Nisu hteli u komšiluk. Ni mi, brdske cure nismo htele da tražimo momke u svom selu. Htele smo u bogatije Lijevče, tamo gde je bliže putu, gde prolaze autobusi, a manje se ide peške", pravi Joka uvod u podsećanja na svoje bračne avanture.

Kaže da je Žrdrala dovela kod sebe u kuću, da je „doleteo kod nje, kao ptica, kako mu prezime kaže“.

 "Nije on bio siromašan, ali je prihvatio da se ovde kućimo jer nisam imala braće, a moji roditelji su hteli da se ognjište ne ugasi. I on je bio lep, govorio mi 'Joko moja Jokice, srećo moja srećice, ljubavi' i tako redom. Ali, jednom banu milicija iz Topole, traže moga Ždrala, pitaju gde je, kako da dođu do njega. Pitam, šta se desilo, a oni mi rekoše da on odavno krade bicikle i da mora u zatvor. Tako sam se i sa njim razišla, on u zatvor, šta će mi takav. Krenula sam u potragu za novim dečkom", seća se Joka svog neuspešnog braka.

Kasnije je sve postajalo rutina, bez mnogo stresa i nervoze prilikom razlaza.

 "Ne, ne mogu reći da svih 17 mušakaraca nije vredilo, a da sam samo ja dobra. Bilo je među njima najviše pijanaca, ali i ja sam pila, igrala na stolu, tukla se sa njima. Bila sam svojevremeno veliki bekrija. Ko je spreman da mene takvu trpi i podnosi. Niko", opisuje Joka svoja bračna iskustva.

Svaka udaja ili razlaz, nekada zavedeni u matične knjige, a više puta sklopljeni na reč i zavet, duga su priča, kako reče, dan do podne.

Maštala je da ima srećnu porodicu, decu, da živi u rodnom selu, okružena rodbinom i komšijama, ali je životna sudbina drugačije odredila.

"Ništa nije prošlo kao što sam maštala u devojačkim danima. Sama sam, bez dece, u pustom selu, bez naroda. Samo autoputem tutnje vozila i svi negde idu, a ovde se niko ne zaustavlja. Kafane su zatvorene, nema ko da pije i lumpuje, škole je bez dece, ispred zadruge se niko ne zadržava, ne pije na klupi nego kupi šta mu treba pa za poslom", kaže ona i zaključuje:

"To je moj život, posle svega. Ni ja nisam kao što sam pre bila, ne pijem, ne ludiram se, nemam više ni s kim, a nije mi do toga. Ne planiram ni da se udajem, dosta je bilo", odlučna je Joka, koja povremeno sretne nekoga od svojih bivših, ali su to škrte priče, uzdržane reči, bez emocija, tek toliko da pokažu kako se nisu zaboravili i da su se njihovi životni putevi jednom ukrstili, a posle zauvek razišli.