Boško Kozarski
Privatna arhiva
Boško Kozarski

Privatna arhiva

Boško Kozarski, Foto: Privatna arhiva

Srbi su već navikli da se poput kuvane žabe priviknu i na sopstvenu cikličnu propast. Gotovo svakodnevnu. Tako i ideju o kvazipodeli Kosova u velikom procentu prihvataju kao veliku diplomatsku pobedu. Sever Kosova, koji nikad Kosovo i nije bio, unapred prihvatamo kao trofej. Kao veliku pobedu. Žablji trijumf! Metohiju kao da već otpisasmo, ne pominjući je, ne posećujući je.

Da li je izbledela nada da će sveta srpska zemlja ponovo biti srpska? Većina prekuvanih žaba već je oplakala Kosmet, ali ima još onih koji se drže one proste srpske, nazovi inadžijske - nema predaje!

Čak i kada voda u loncu baca ključ, oni sirovi i dalje kliču - nema predaje! Borba za Kosmet vodi se i Briselu, Vašingtonu, Moskvi, Londonu, pa i Mitrovici, Prištini, Orahovcu... Jedino mesto na kojem ta borba odavno miruje je - Beograd, na čijim rafovima prodavnica stoje proizvodi distributera iz ulice UČK i na čijim sajmovima turizma komšije dele letke sa razgraničenjima kao turističkim biserima.

Beograd će biti jedini krivac ako narednim generacijama ne obezbedimo zavičaj, ime, poreklo, zavet. Samo se u krugu dvojke prednost daje slobodnom parkiranju u Strahinjića bana nad slobodnim kretanjem kroz Peć i Gnjilane. Ako zažmurimo na ponovno džamijanje Ljeviške, na preknjižavanje Dečana, na ponovno kopanje Simonidinih oguljenih zenica, ako zažmurimo čemu posle da se obradujemo kad otvorimo oči? Novom kreditu MMF-a? Besplatnom vaj-faju na Trgu republike?

U nedelji koja deli 17. mart - Dan evropskog ćutanja na pogrom i 24. mart - Dan gaženja međunarodnog prava, sećamo se žrtava i podsećamo na dželate. I dalje nas popreko gledaju, katkad i ćušnu iza uveta, ljuti jer smo ih prepoznali, jer nismo zaboravili, a još manje oprostili. Još samo da se oslobodimo pesimizma, jer i ako izgleda da je gotovo, razgraničeno, iako je tuđim zastavama okićeno, nije tuđe! Pesimizam nikada nije bio adut pobednika, a pobeda je uvek u istini. I kada izgleda da je gotovo, da je kraj i kad vas to zaboli, znajte da je upravo taj bol puls na ekranu Srpstva u šok-sobi trajanja.

Tada ćete razumeti i dvojaku i doveka istinitu misao Rajka Petrova Noga:

„Iz novih fresaka stara tuga veje,
nije sve propalo kad propalo sve je.“

Komentari (1)

srbIN

20.03.2018 08:39

Svaki Srbin potpisace svako slovo ovog teksta!