Ne žalim dva prsta, umalo sam ostao bez noge
Svih pet prstiju mu je slomljeno. Jedan je amputiran odmah po prijemu u užičku bolnicu, za koji dan doktori će morati da mu odstrane još jedan.
Zauvek će Stafan pamtiti prošli petak, 26. avgust, kada je traktorom krenuo da izvlači drva u šumi, na njegovoj očevini u selu Dragojevac. On je vozio traktor, otac je išao pored.
- Hteo sam da stisnem kočnicu ali je noga skliznula sa papučice i uletela u kardan. Pogonsko vreteno je uvuklo stopalo u mašinu i počelo da melje. Svom snagom sam pokušavao da iščupam nogu, ali nije vredelo – seća se mladi Ariljac.
Punih dva i po sata noga je bila zarobljena u mašini. Najpre je došla hitna pomoć koja mu je dala anesteziju, zatim i ariljski vatrogasci koji su se terenskim vozilom po nespristupačnom terenu probili kroz šumu. Brusilicom i hidrauličnim makazama morali da seku traktor da bi izvukli prilještenu nogu.
Junački se drži Stefan... Kao da će kući otići bez nokta a ne dva prsta.
- Hteo sam da vršitim od bolova, ali sam ćutao zbog nemoćnog oca koji nije mogao da mi pomogne. Ubeđivao sam ga da mi je ništa, a hteo sam da puknemo od bolova. Znoj koji je lio sa čela nisam mogao da sakrijem. Kroz glavu su mi se motale slike kako se budim u bolničkom krevetu bez desnog stopala. Kako je moglo biti – dobro sam prošao, - priča mladić.
Ne samo stopalo, kažu ortopedi, bila mu je ugrožena noga. Da je pogonsko vreteno još samo malo povuklo nogu morali bi da seku potkolenicu.
- Odmah smo mu odstranili mali prst uz nadu da ćemo preostala četiri spasiti. Na žalost, za koji dan ćemo da odradimo reintervenciju, da amputiramo i domali jer gangeozan i crn, - priča doktor Uroš Jovićević koji je operisao Stefana.
Pokazuje rendgenski snimak stopala punog metalnih opiljaka.
Stefana čeka još jedna operacija i desetak dana ležanja u bolnici. Potom sledi previjanje, rahabilitacija, navikavanje na život bez dva prsta na desnoj nozi.