„Od stonog  tenisa u Srbiji ne može da se živi“
Aleksandar Dimitrijević
Duša i srce olimpijskog tima u Brazilu: Aleksandar Karakašević

Marko Metlaš

Duša i srce olimpijskog tima u Brazilu: Aleksandar Karakašević, Foto: Marko Metlaš

Neposredno pred odlazak u Brazil višestruki šampion je prihvatio trening-meč sa novinarima „Alo!”. Nadali smo se da će nam prepustiti bar jedan poen, ali nas je Karaš nemilosrdno kaširao sa 7:0. Bez obzira na to što smo nastupili u dublu, počistio nas je sa stola pre nego što smo mu postavili osmo pitanje.

PRVI POEN
ALO!: Pre nego što nas odvališ, da ti serviramo jedno nezgodno pitanje - na koju foru ideš peti put na Olimpijske igre? Pa tebi je 40 godina?
KARAKAŠEVIĆ: Preko veze - sigurno ne! Viza za učešće na stonoteniskom olimpijskom turniru se dobija isključivo na osnovu rang-liste. Više bih voleo da Srbiju predstavlja neko mlađi, poput Marka Jevtovića ili Žolta Petea, ali da sam ja odustao, moje mesto bi zauzeo možda neki Kinez iz Hrvatske, a to ne bi bilo dobro za srpski stoni tenis. Dakle, nije bilo moguće da prepustim mesto nekom drugom, a vama zbog provokativnog pitanja evo jedna skraćena lopta, pa se češite - 1:0.

DRUGI POEN
ALO!: Dok se ne razgoropadiš, pričaj nam malo o Riju, bio si sedam puta u jednom od najspektakularnijih gradova na svetu?
KARAKAŠEVIĆ: Iskreno da vam kažem - nisam nešto oduševljen. Karioke po ceo dan igraju fudbal na plažama, a tamo duva vetar, talasi su non-stop, okean je mutan, prljav. To vam je Kopakabana, a ne ono na filmovima. I ne pamtim ga po lepom, jer su 1995. godine hteli da me kidnapuju! Ne Brazilci, već neki Bosanci. Desilo se da im je neko oteo dete, a onda nas je policija čuvala u hotelu dva dana kako nas oni ne bi oteli. Inače, savet svima - ako se nekad zadesite u Brazilu, napolju šetajte u šortsu, najobičnijoj majici, u papučama i sa svega pet dolara u džepu. Ništa lanac, ništa sat. U stanju su da vam otkinu vrat i ruku kako bi vas opelješili. Kriminal je toliko rasprostranjen da ću svim srpskim sportistima savetovati da ne napuštaju Olimpijsko selo. A vas dvojica, odmah da vam kažem, nećete se danas naigrati - 2:0! Idemo dalje...

Karakašević nije dopustio novinarima da mu oduzmu bar poen

Aleksandar Dimitrijević

Karakašević nije dopustio novinarima da mu oduzmu bar poen, Foto: Aleksandar Dimitrijević

TREĆI POEN
ALO!: Lako je da nas novinare dereš, ali hoćeš li moći tako sa onim Korejcima, Japancima ili Kinezima?
KARAKAŠEVIĆ: Ne znam da li ću dogurati do borbe za medalju, ali do visokog plasmana sigurno mogu. Pre četiri meseca sam igrao protiv olimpijskog i svetskog prvaka, a izgubio sam zbog jednog poena. Što se Kineza tiče, mislim da me se oni najviše boje od svih Evropljana. Nego, jel ovo beše 3:0?

ČETVRTI POEN
ALO!: Šta je za tebe uspeh na olimpijskom turniru?
KARAKAŠEVIĆ: Četvrtfinale bi bio dobar rezultat, a uz malo bolji žreb ću pokušati i više. Smetaju mi zlobni komentari u Srbiji da ko ne može da osvoji medalju i ne treba da učestvuje na Igrama! Takav stav je sramotan. Hm, momci, žao mi je - 4:0.

PETI POEN
ALO!: Kakva je perspektiva srpskog stonog tenisa?
KARAKAŠEVIĆ: Ovaj sport je mrtav kod nas! U Srbiji se već 50 godina provlači jedno isto prezime - očevo i moje. To je tragedija. Pre osam meseci sam postao ćale i mom sinu Ivanu svi predviđaju da će postati stonoteniser, a samo to ne bih voleo. Od ovog sporta u Srbiji ne može da se živi, zato sam prinuđen da igram u inostranstvu i trenutno nastupam za Ostravu. Ima i neverovatnih primera gde trenutno najbolja dvojica stonotenisera na svetu Sen Dži i Ma Long godišnje zarađuju 30 miliona dolara samo od prodaje reketa, a obojicu sam pobeđivao! Alo, „Alo!” - 5:0.

ŠESTI POEN
ALO!: OK, sina ne bi dao u stonitenisere, na koji sport bi ga usmerio?
KARAKAŠEVIĆ: Ostaviću Ivanu sam da odluči, ali ni rukomet nije loš. Neka ga majka uči. Moja Jelena je bivša rukometašica. Novinari - 6:0.

SEDMI POEN
ALO!: Reci nam, da li si...
KARAKAŠEVIĆ: 7:0! Ajmo, tutanj. Kaš! Gotovo.
Protiv šampiona, koji skida farbu sa stola, nismo imali nikakve šanse, ali smo druženje sa ljudskom i sportskom gromadom doživeli kao privilegiju i čast ravnu osvajanju olimpijske medalje. Srećno, legendo! Držimo ti palčeve u Riju.

„Od stonog  tenisa u Srbiji ne može da se živi“

Aleksandar Dimitrijević

„Od stonog tenisa u Srbiji ne može da se živi“, Foto: Aleksandar Dimitrijević

 

U Kini sam bio zvezda

- Od prethodne četiri olimpijske igara, Peking 2008. mi je ostao u najlepšem sećanju. U Kini sam bio zvezda, baš kao što su to NBA igrači u Americi. Tamo se stoni tenis baš prati, ljudi tačno znaju kako si koji poen odigrao. Imaju 60 miliona igrača, to im je nacionalni sport. London 2012. želim da zaboravim. Mnogo sam trenirao, a na kraju katastrofalno odigrao. Baš sam se iznervirao kada sam ispao, pa sam se momentalno vratio u Beograd. U Atlantu 1996. sam otišao kao klinac, ni 20 godina nisam imao, Sidnej 2000. sam propustio, dok sam u Atini 2004. za dlaku ostao bez medalje. Eto, došao je red i na Rio.