Žena vinogradara je krivicu svalila na ljubavnika
Nebojša Raus
Žena vinogradara je krivicu svalila na ljubavnika

Nebojša Raus

Žena vinogradara je krivicu svalila na ljubavnika, Foto: Nebojša Raus

Krstić je odrobijao celu kaznu tvrdeći da je nevin. Iz zatvora je izašao u drugoj polovini 1989. godine, a tajnu je godinu dana kasnije, odneo sa sobom u grob.

Vlastimir Nikolić iz Gornjeg Matejevca nestao je 4. oktobra 1971. godine, kada je bez reči izašao iz kuće i više se nikada nije vratio. Nestanak je do kraja ostao misteriozan, jer nikada nije otkriveno njegovo telo, koje bi potvrdilo da je žrtva zločina. Krstić uhapšen je 25. decembra 1976. godine, iako nisu nađeni nikakvi opipljivi dokazi o Vlastimirovoj smrti.

Posle nestanka Vlastimira, selom su kolale neverovatne priče o zaveri i ubistvu, jer je Dobrinka Nikolić, supruga nestalog, godinama bila Krstićeva ljubavnica. Dobrinka godinama nije pristajala na intimne odnose sa Vlastimirom, dok je ljubavnika dovela u kuću i naočigled muža i dece živela sa njim! Ljubavnik je imao zakonitu suprugu i porodicu, ali se u Vlastimirovoj kući ponašao kao gazda! Vlastimir je bio imućni domaćin i ugledni vinogradar, ali se Krstić prema njemu ponašao bahato kao prema slugi.

Privoleo je čak i Vlastimirovu decu, ćerku i sina, da odbace oca. Vlastimir se zbog toga često opijao i bežao od kuće po nekoliko dana, ali se uvek i vraćao. U svojoj kući je spavao u posebnoj sobi, koju je uvek zaključavao. Kada je odlučio da rasproda imanje i raziđe se sa ženom, nestao je bez traga i glasa. Nestanak je prijavila Vlastimirova sestra Zagorka Pešić. Policiji je rekla da mu je Dobrinka često pretila, govoreći: “Ne mogu više s tobom, ubiću te”.

Dvoje ljubavnika su odmah bili sumnjivi, ali nije bilo dokaza protiv njih. Dobrinka je tvrdila da je Vlastimir 4. oktobra 1971. godine otišao u zoru u Niš, dok je Krstić govorio “da ništa ne zna”, a meštani ga nisu potkazivali, jer je bio uticajan kao predsednik seljačke zadruge.

Policija je otkrila da Krstić dotura novac Dobrinki i njenom sinu Ninoslavu “da im se nađe”. Dok je Ninoslav bio u vojsci, tokom 1975. i 1976. godine, redovno je dobijao novac. Na uputnicama je pisalo da novac šalju izvesni Jozo Šuran i Jože Periša iz Poreča. Utvrđeno je da novac šalje Krstić, ali to nije bio dokaz za hapšenje. Krajem 1976. godine, policija dobija anonimno pismo, koje otkriva da su ljubavnici akteri zločina.

Dobrinka je uhapšena 23. decembra 1976. godine. Dva dana kasnije, tužilaštvo je pokrenulo istragu protiv majke i sina, zbog sumnje da su počinili ubistvo, dok je Krstić uhapšen zbog saučesništva. Međutim, Dobrinka je svu krivicu svalila na ljubavnika i tako spasla sebe i sina.

Krstić je izjavio da glas sa trake, zabeležen 14. juna 1977.godine, nije Dobrinkin, dok je njegov branilac Milan Vujin tvrdio da je snimanje sprovedeno mimo zakonskih propisa. Sudija je odlučio da traku pošalje na veštačenje Odeljenju za kriminalističku tehniku SUP-a Beograd. Međutim, provera je obavljena u Radio-televiziji Beograd i stručnjaci su preslušali obe trake i utvrdili da se čuje Dobrinkin glas. Razlike u glasu su nastale, kako su objasnili, zbog brzine snimanja, veće eksploatacije jedne od traka, i razlike u magnetofonima i ambijentima simanja.

Hronologija:

-4. oktobra 1971. godine - nestao Vlastimir Nikolić

- 14. oktobra 1971. godine - sestra Zagorka Pešić prijavila nestanak

- 25. decembra 1976. godine - uhapšen Marko Krstić, ljubavnik Vlastimirove žene

- 24. februara 1977. godine - žena Dobrinka optužila ljubavnika za ubistvo

- 1976. godine - Krstić osuđen na 12 godina zatvora

- 1989. godine - Krstić izašao sa robije

- 1990. godine - Krstić umro i tajnu odneo u grob

 

Udovica 14 puta menjala iskaz

Dobrinka je saslušana 14 puta i uvek je imala drugu priču! Prvo je rekla da je Vlastimira ubio Krstić dok su se tukli u njihovoj spavaćoj sobi. Telo su zajedno uvili u ćebe, polili benzinom i zapalili, ali “pokojnik nije hteo dobro da gori”, pa ga je Krstić uvio u ćebe i “negde odneo”. U novoj verziji, muž i ljubavnik su se uhvatili u koštac na kućnom pragu. Krstić ga je davio šakama, a ona mu je dodala maramu, koju mu je ugurao u usta i ugušio ga. Posle je rekla da ga je ona ugušila. Uvili su ga u ćilim i zapalili, ali pošto nije skroz izgore odneli su ga u dvorište i prekrili slamom. Krstić je naredne noći došao i odsekao mu obe noge, “da bi ga lakše spakovao”, a onda “negde zakopao”.

Komentari (2)

oko

20.05.2016 07:18

proklestvo u srbiji zene su ubice srbije jer im je tito sve dozvolijo sve radi ali samo nemoj te cuvati svoju decu ni familiju nema kuce de covek ne vlada nema drzave de presednik neda glavu za drzavu sad po novom prodaj narod i drzavu uzmi pare i bezi preko grane i tamo si i sebe prodo nema sveta nema gazde nema reci samo las vlada danas

lemi

20.05.2016 08:44

Nista neobicno za ovaj tip dusevnih bolesnika, racunajuci tu i zrtvu. Svima im je mesto bilo u ludnici, da se ljudi lece.