Evo zbog čega strada srpski jezik!

Na okruglom stolu su jezički stručnjaci skrenuli pažnju na ugroženost srpskog, na njegov status u Crnoj Gori, na odnos medija prema jeziku, ali na neke, kako su ih nazvali "šokantne primere" poput zahteva za uvođenje lektorata za hrvatski jezik pri Univezitetu u Novom Sadu.

Na okruglom stolu su ucecstvovali ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević profesori Sreto Tanasić, Slavko Gordić, Slobodan Remetić, Miloš Kovačević, Jelica Stojanović, Rajna Dragičević, Veljko Brborić, Aleksandar Milanović, Vojislav Jelić, kao i dr Duško Babić i dr Dragan Hamović.

Vukosavljević je podsetio da u svetu trenutno postoji 6.500 jezika, pri čemu 57 posto čovečanstva govori 20 jezika, a mnogim jezicima preti odumiranje, te naglasio da je e briga i borba za maternji jezik imperativ svakog društva,te tako i srpskog.

To mora biti zadatak ministarstava prosvete i kulture neovisno od toga ko su aktuelni ministri, ali i svakog pojedinca.

Tanasić je sa zadovoljstvom konstatovao da prvi put posle mnogo vremena za istim stolom "sede struka i država" i podsetio da država dugo nije imala sluha za glas struke što je rezultiralo nizom nepovoljnih posledica po srpski jezik.

Priznavanje bosanskog i crnogorsklog jezika je jedna od posledica raskoraka između države i struke, prema mišljenju profesora emeritusa Slavka Gordića, a profesor Kovačević je pomenuo kao šokantne dve vesti - zahtev predstavnika Hrvata u Vojvodini za uvođenje katedre za hrvatski jezik i osnivanje lektorata za taj jezik pri Univezitetu u Novom Sadu i priznavanje diplome crnogorskog jezika na Univerzitetu u Novom Sadu.Obe je nazvao apsurdnim.

Kovačević je naglasio da se jezička politika ne može provoditi ako su u sukobu stavovi nauke i politike i pomenuo da jedino u Srbiji postoji javna upotreba jezika koju nije moguće ni definisati, kao i da je Srbija država koja ne zna koliko govornika srpskog jezika ima.

"Ako ministar kulture kaže da imamo 20 miliona govornika srpskog jezika, onda će ujutru politika reći da je ministar posegao za tuđima. Drukčije rečeno, on će biti politički nekorektan, ali će biti naučno korektan i jedino što je potrebno jeste da politička korektnost bude jednaka naučnoj korektnosti. Da li možemo zaista da se kunemo u jedinstvo srpskog jezičkog prostora i srpske kulture, a da Srbija prizna bosanski? Ako bi Republika Srpska priznala bosanski jezik, ujutru bi mogla potpisati kapitulaciju", istakao je Kovačević.

I profesorku Jelicu Stojanović iz Nikšića šokirao je upis mastera crnogorskog jezika na doktorske studije na Univezitetu u Novom Sadu i činjenica da se protiv toga pobunio samo jedan član nastavničkog veća koji je srbista.

Ona je nizom statističkih podataka ilustrovala obespravljenost i diskriminisanost onih koji se u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi i koji su se opredelili za srpsko ime jezika i ćirilicu kao svoje pismo.

Srpskog jezika gotovo da nema u službenoj upotrebi, zaključila je Stojanović, iako to ustav garantuje, u školama nije usaglašen naziv nastavnog predmeta, koji je četvoroimeni (crnogorsko-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost) sa onim što je na koricama udžbenika piše ("crnogorski").

Ona je navela i da je nedavno prednost pri zapošljavanju u najprestižnijoj školi u Crnoj Gori data nekome sa neuporedivo lošijim rezultatima samo zato što su druga dva kandidata bili diplomirani profesori srpskog jezika.

Kada je u pitanju ugroženost srpskog jezika u Srbiji, Tanasić je, u ime Odbora za standardizaciju srpskog jezika, naglasio da je neophodno povećati broj časova srpskog jezika u školama, uvesti srpski jezik kao obavezni predmet na svim fakultetima, ali i obnoviti lektorate srpskog jezika u inostranstvu.

On je rekao da Odbor može dati opšte smernice oko uvođenja srpskog jezika na sve fakultete, a zatim treba formirati stručni tim koji će napraviti program i što pre početi na doktorskim studijama školovanje kadrova koji bi te programe sproveli.

Tanasić smatra i da najavljena Deklaracija o opstanku srpskog naroda može biti dobra osnova za jezičku politiku koja bi se odnosila na ceo srpski jezički prostor.

Dragićević smatra da u javnost treba izlaziti sa konkretnim primerima koji bi pokazali trenutnu situaciju kada je srpski jezik u pitanju. .

Ona je analizirala članke u listovima "Novosti", "Vreme", Danas" i Politiku i primetila pojavu velikog broja novih reči preuzetih iz engleskog jezika, kao i sve česće samostalno upotrebljavanje prefiksa što narušava gramatičku strukturu srpskog jezika.

Slavko Gordić je istovremeno tako upozorio i na to da može da se desi da "ubrzo ćirilicu čitamo samo u bukvarima i na nadgrobnim spomenicima", a profesor Remetić je skrenuo pažnju na svojatanje srpske jezičke baštine na koju se "malo gde toliko i tako bezočno juriša kao, kako on tvrdi, na prostoru Bosne i Hercegovine.

"Otima nam se i prisvaja sve - pisci i njihova dela, svojataju se srednjovekovna jevanđelja, svojataju se, sakate i falsifikuju srpskim/srpskoslovenskim jezikom pisani spomenici", rekao je Remetić.