Muškarac deda starac ruka
Profimedia

Popularna Fejsbuk stranica "Ljudi Sent Luisa" deli priče o životima ljudi iz tog grada, a jedna od poslednjih je o izbeglici iz Bosne.

Naime, unuk je sa svojom majkom slagao stvari koje su ostale od njegovog dede kad je umro. Našli su nekoliko sveski i rokovnika u kojima je deda od 70-tak godina (koliko mu je bilo kad je došao u Ameriku) pisao reči koje je čuo na engleskom i njihov prevod na bosanski.

"Kada je moj deda umro, moja majka je prošla kroz sve njegove stvari i tu je pronašla nekoliko desetina beležaka, preko kojih se trudio da uči engleski u svojim 70-im godinama. Bio je opsednut učenjem. Ako bi čuo novu reč, recimo na TV-u ili radiju, zapisao bi je. Ili, ako je neko bio u blizini, oni bi je preveli za njega", priča unuk.

"Rođeni smo u istom selu, ali u velikom siromaštvu. Moja situacija nije bila mnogo bolja, ali barem sam imao hrane kad sam bio dete. Moja mama mi je pričala o tome kako je znala da prolazi kroz selo kao dete i pronađe hranu koju su ljudi ostavili za životinje napolju, prikupila bi je i donela kući sebi i svojoj braći i sestrama. I dalje me prate, njegova ličnost, njegove poruke, njegova učenja i sve što je uradio, zbog toga sam ja ovakav kakav jesam. Ja imam živa sećanja na njega kao kad smo bili u kući mog strica, njegovi roditelji su govorili rasistički o crncima, nazivali su ih raznim imenima i govorili užasne stvari. A moj deda, pastir sa planine koji do svoje 50-te godine nije sreo crnca - zato što u Bosni skoro da ih i nema, raspravljao se sa njima, ali neverovatno mirno i elokventno. 'Ne možete svesti čitavu populaciju ljudi na osnovu šačice onih koje ste upoznali', govorio im je'", naveo je ponosni unuk.

"I način na koji je to rekao, vezujući ga za našu situaciju, bio je toliko snažan za mene u trećem razredu", rekao je unuk.