Deda Muškarac tužan muškarac plakanje
Profimedia
Deda Muškarac tužan muškarac plakanje

Profimedia

Deda Muškarac tužan muškarac plakanje, Foto: Profimedia

 

"„Boriću se dok sam živ, kako ja, tako i cela naša porodica, za pravdu. Nikada nećemo stati“", kaže Bitići u za Tanjug.

On podseća da je i američka vlada odlučna da se na ovaj slučaj stavi tačka. Srpske vlasti morale bi, smatra Bitići, da sarađuju sa FBI u ovom slučaju, da ne bi bilo nikakve sumnje u istragu.

On takvo uverenje objašnjava činjenicom da još nisu rasvetljena ni ubistva bivšeg premijera Zorana Đinđića i urednika Slavka Ćuruvije, koji, pri tom, kako navodi, "nisu Amerikanci, Bosanci ili Hrvati, već Srbi, ali ni njihove porodice nisu "videle" pravdu".

Sve porodice žrtava zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije su u istoj poziciji i teško im je da veruju u pravne institucije Srbije“, navodi on.

On ističe da slučaj ubistva njegove braće nije slučaj u kojem nema dokaza... Tvrdi da oni postoje, u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kod ministra pravde, kao i u tužilaštvu, ali da je problem, kako on vidi, to što niko ne želi ništa da preduzme.

"Ne očekujem da se nešto na brzinu dogodi, ali želim da se krene u rešavanje", kaže Bitići i dodaje da misli da neko blokira taj slučaj.

Ističe, takođe, da se ubistvo njegove braće ne sme koristiti u političke svrhe.

On je uveren da su ranije vlasti naredile ubistvo njegove braće, a da iza toga stoje Goran Radosavljević Guri i Obrad Stefanović.

Znam da Guri tvrdi da je za vreme ubistva bio u lovu, na odmoru, i da ni Hag nije imao dokaze da je komandovao, ali je to za nas neprihvatljivo“, navodi Bitići u ime svoje porodice.

On je rekao da je tokom sastanaka u Beogradu čuo da će biti nove istrage, ali, kaže, to je slušao i ranije, tokom 17 godina od ubistva svoje braće.

Prema njegovim rečima, problem je što državne institucije nisu sarađivale u ovom slučaju.

Fatos Bitići, koji od 2004. dolazi u Beograd u nameri da se ubice njegove braće privredu licu pravde, kaže da se sastajao sa mnogim predstavnicima vlasti i da su mu stalno govorili da će pronaći ubice, ali se to nije dogodilo. On tvrdi da porodica Bitići i američke vlasti imaju dokaze vezane za ubistvo njegove braće, i da ih imaju i srpske vlasti.

"Osobe koje su počinile ratne zločine ne smeju biti na slobodi", navodi on i dodaje da i dan danas neki od njih rade u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, "neki u žandarmeriji, a neki u kancelarijama".

Fatos Bitići smatra da Vlada Srbije mora oštro da deluje protiv ratnih zločinaca, i to ne samo u slučaju njegove braće, jer, naglašava, niko ne sme da posumnja da srpska država štiti zločince.

„Ako želite da budete lideri na Balkanu svi ti slučajevi moraju biti završeni“, poručuje Bitići.

Braća Ilij, Agron i Mehmet Bitici rođeni su u Čikagu, a pridružili su se Oslobodilackoj vojsci Kosova, tzv. "Atlantskoj brigadi" u aprilu 1999. godine.

Po završetku sukoba na Kosovu i NATO bombardovanja SRJ, oni su pomagali dvema romskim porodicama iz Prizrena da sa teritorije Kosova pređu u centralnu Srbiju. Uhapšeni su 26. juna 1999. na administrativnoj granici sa Srbijom zbog ilegalnog ulaska u zemlju. Prekršajno su osuđeni u Prokuplju 27. juna na 15 dana zatvora, a, na zahtev za uslovno puštanje, odobreno im je da izadu tri dana ranije. Nakon toga, o njima se nije znalo ništa.

Tela trojice braće su otkrivena jula 2001. u masovnoj grobnici u Petrovom Selu, blizu policijske stanice.