Stomak, debljina,šlauf
Profimedia
Stomak, debljina,šlauf

Profimedia

Ilustracija: Profimedia

Kao posledica dolazi do povećanje telesne težine, odnosno naglog debljanja.

Kao glavni krivac gojenja smatra se hlor, koji se dodaje u našu vodu.

Hlor se dodaje u vodu kao dezinficijens. Prva reakcija se javlja kada organskih materija i metali prisutni u vodi reaguju sa hlorom i transformacijom u jedinjenja koja su nedostupna za dezinfekciju. Količina hlora koja se koristi u ovim reakcijama naziva se potrošnja hlora vode. Prisustvo slobodnog hlora u vodi za piće pokazuje da je dovoljna količina hlora dodata u vodu da inaktivira većinu bakterija i virusa.

Voda je zaštićena od rekontaminacije prilikom transporta do kuće ili tokom skladištenja vode u domaćinstvu. Pošto prisustvo slobodnog rezidualnog hlora u vodi za piće označava verovatno odsustvo organizama koji uzrokuju bolesti, koristi se kao jedan od parametara kvaliteta pijaće vode.

Mnogi uzimaju flaširanu vodu misleći da je zdravija, ali u njoj se nalazi velika količina hlora.

Hlor u vodi dovodi do poremećaja nivoa joda i funkcije štitnjače, što uzrokuje probleme kao što su debljanje, promena u radu štitne žlezde, te hormonska neravntoža.

Hlor je nemoguće potpuno eliminisati iz okoline, ali ugradnja filtera za vodu sprečava hlor i druge toksine i bit ćete sigurni od raznih bakterija.

S druge strane polietilenske PEHD cevi (plastične) za vodu većina urađenih studija svrstava u veoma štetne za zdravlje ljudi, jer se uz prisustvo hlora iz vode razgrađuju i oslobađaju u vodu benzen i ksilen (ksilol), čije štetno dejstvo se pojačava kada se nađu zajedno, a, takođe, oslobađaju i bisfenol A (BPA), trihloroetilen i još 33 do sada detektovana isparljiva organska jedinjenja (volatile organic compound - VOC), koja su većinom veoma štetna i ko zna koliko još drugih štetnih materija (neke su u kasnijem tekstu nabrojane).

Benzen izaziva leukemiju, kancer limfnog sistema, pluća i bešike, menstrualne probleme, loše utiče na reproduktivne organe kod žena, oštećuje DNK sperme što se povezuje i sa leukemijom kod dece, izaziva povraćanje, iritaciju želuca, vrtoglavicu, pospanost, konvulzije (brzo grčenje i opuštanje mišića koje dovodi do nekontrolisanog trešenja tela - pojavljuje se kod epilepsije), ubrzan ili nepravilan rad srca.

Dugotrajno izlaganje benzenu utiče štetno na koštanu srž, smanjuje nivi crvenih krvnih zrnaca i dovodi do anemije.

Benzen može proći preko majčine krvi do fetusa, ili se naći u mleku dojilje.

Mnogi izveštaji ukazuju da gutanje, čak i slabo benzenom kontaminiranih namirnica (i vode), predstavlja potencijalni rizik usled mogućeg kumulativnog efekta (taloženja u telu). U novije vreme posebna pažnja je fokusirana na prisustvo benzena u nekim flaširanim i konzervisanim osvežavajućim i voćnim napicima. Manja količina benzena može da se sintetizuje u pićima koja sadrže vitamin C (tj. askorbinsku kiselinu) i natrijum benzoat.

Doza benzena u vodi koja je kancerogena i koja izaziva leukemiju pri dužem izlaganju je 0,00015 mg po litru, pa pošto je izuzetno mala, možemo pretpostaviti da bi mogla biti jednaka onoj dozi benzena koja se oslobodi oksidacionim procesima hlora i PEHD polietilenskih vodovodnih cevi, a koja se unese u organizam oralno ili udisanjem.